VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 54
54 Bedenić aliter Sume, Vugriniček, Fabianić, Šoštarić, Sarec, Sušić i Matanović 1 . Na temelju svih ovih činjenica izrekao je gore spomenuti banski stol sliedeću osudu: Obtuženi krivi su, da su pod imenom i pečatom okrunjenih kraljeva patvorili plemićke povelje, te iste razpačavali. Pošto su pako glavni krivci slikar Jorgh i Pavun pobjegli, dočim se Gjuro Jurjević, Mihajlo Sunec, Ivan Vugriniček i Pavao Škrtić mogu smatrati samo sukrivcima, to se ovi potonji, uzimajuć u obzir jur pretrpljeni iztražni zatvor od jedne godine, odsudjuju i to Gjuro Jurjević, Mihajlo Sunec i Ivan Vugriniček na dvije godine težke tamnice, a Pavao Škrtić na jednu godinu. Radi porabe patvorenih plemićkih povelja suobtuženi pako Toma Sušić, Nikola Belešić, Gjuro Sedlarić, Andrija Šarec, Adam Horvath, Gjuro Mihoković aliter Brunović, Ivan Pejak, Luka Kovačević, Toma i Nikola Mrvec, Franjo, Ivan i Nikola Pokupčić, Andrija Kunek, Ivan Dokšić i Mihajlo Švec smatraju se pretrpljenom iztragom i gubitkom svojih troškova već dovoljno kažnjenim te/še samo njihove tobožnje plemićke povelje proglasuju zaplienjenima i ništetnima. Ova osuda te čitavi tečaj parnice priobćen je kraljici Mariji Tereziji, koja je osudu potvrdila, dotično pooštrila svojim sliedećim reskriptom od 18. travnja 1757. : Maria Theresia dei gratia Romanorum Imperatrix, Germaniae, Hungariae, Bohemiae, Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniaeque Regina, Archidux Austriae etc. Spectabiiis ac magnifiée comes, fidelis Nobis sincère dilecte. Demisse relatus est Nobis processus per banalem regni Nostri Croatiae tabulam submissus et contra malitiosos literarum armalium fabricatorcs adeoque falsarios, benigno jussu Nostro promotus et per derinitivam sententiam conclusus. Quo in passu expensa parte ex una criminis gravitate, parte vero ex alia consideratis circumstantiis in hanc rem influentibus, Sententiam procedentis judicii eatenus, quatenus Georgius Jurjevich, Michael Szunecz et Joannes Vugrinicsek ad biennales, Paulus vero Skertics ad unius anni captivitatem et in quopiam proxime denominando, et suo modo notificando praesidio nostro subeundos per id tempus labores publicos condemnati sunt, clementer approbamus quidem. Ne tarnen ex consortio perniciosorum horum hominum maleversationis hujus contagione alii etiam inficiantur, insuper resolvimus, ut praedeclarati rei, postquam praescriptam sibi Carcerum poenam expleverint, in perpetuum tandem ex omnibus hereditariis provineiis nostris exilium relegentur. Quod illos, qui eiusmodi malitiose labricatas literas armales, data etiam idcirco pecunia reeeperunt, iisque in grave publici praejudicium aut uti voluerunt, aut iam usi sunt, attinet : quandoquidem crimen horum gravius sit, quam ut poena in sententia dictata condigne plectatur, ideo praeter amissionem pecuniarum in eadem sententia titulo poenae praescriptam hos perpetuae etiam rusticitatis jugo subjectos et ad quaevis ofiicia seu publica, sive privata gerenda inhabiles pronunciari jubemus. Cum autem ex ejusdem tabulae banalis informatione pateat delicti hujus complices quosdam, videlicet Muly, Scheitler et Georgium Vugrinicsek hactenus in actionem conventos non esse, ne igitur hi etiam impunes maneant, benigne committimus, ut contra hos 1 Sravni moju knjižicu: Séries Nobilium etc. Zagreb 1896. •
