VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 52

52 Sub Nro. 11. armales Rudolphi II. imperatoris pro Paulo Milakovich aliter Gurassin, ac per eum Georgio, Michaele, Nicolao et Antonio iiliis eiusdem anno 1575. in arce regia Posoniensi emanatae, et a. 1605. publicatae; cum novo sigillo. Sub Nro. 12. armales Rudolphi II. imperatoris pro Petro Sostarich, ac per eum Paulo, Stephano ac Matthaeo filiis, item Mathia, Jacobo et Martino consobrinis eiusdem a. 1602. in arce regia Pragensi emanatae et a. 1605. publicatae; cum novo sigillo. Sub Nro. 13. transumptum armalium Pejakiano-Mervecziano-Kovachevichianarum anno 1753. ex Capitulo Chasmensi pro familia Kovachcvich expeditum. Početkom veljače 1757. citovani su sukrivci i izdana je tjeralica za glavnim krivcima, slikarom Ignjatom Jorghom iz Zagreba i Ladislavom Lukinićem aliter Pavunom iz Bišćanova, koji već god. 1755. pobjegoše. Konačno 18. veljače 1757. započeta je u Varaždinu pred banskim stolom, kao po kraljici u tu svrhu naročito delegovanom sudu, parnica fiškala svete krune ugarske i Causarum Regalium ravnatelja Antuna pl. Hrdbovszkoga proti obtuženima Jurju pl. Jurjeviću, Mihajlu pl. Suncu, slikaru Ignjatu Jorghu, Pavlu Skrtiću, Ivanu Vugriničeku, Ladislavu Pavunu i postolaru Matiji Mikovićit kao krivotvoriteljima plemićkih povelja ; nadalje proti Gjuri Mihokoviću aliter Brunoviću, Adamu Horvathu, Franji, Ivanu i Nikoli Pohipčiću, Nikoli Sedlariću, Tomi i Nikoli Mrvcu, koji su svi iz Jamnice, proti Andriji Šarcu i Ivanu Dokšiću iz Sašinovca, Andriji Kuneku i Mihajlu Svecu iz Ivanića, Ivanu Kovačeviću iz Lepoglave, Nikoli Belečiću iz Lukinićbrda, konačno proti Tomi Sušicu i Ivanu Pejaku iz Cakanca kao sukrivcima, koji su patvorene diplome „scienter et evidenter" rabili. Tečajem parnice izpostavila se je preslušanjem krivaca sliedeća povjest čina. U Zagrebu živio je sredinom prošlog vieka neki slikar Ignjat Jorgh, rodom iz Silezije, čovjek zloglasan i nećudoredan, ali vješt svomu poslu. On stupi oko godine 1749. u savez sa nekim Rosankovićem, bivšim kaštelanom biskupa zagrebačkoga, takodjer zloglasnim čovjekom, te sa nekim Ladislavom Pavunom aliter Lukinićem, biskupovim predialistom, u svrhu razpačanja krivotvorenih plemićkih diploma. Priliku za ovakovu trgovinu pružala je već spomenuta „investigatio nobilitatis", koja je baš tada tekla. Koliko i kakovih uspjeha ove tri varalice odmah u početku imadjahu, nije se moglo ustanoviti, pošto se je Rosanković već prije započete parnice sam otrovao, dok su slikar Jorgh i Pavun god. 1755. pobjegli netragom. Nu po izkazima njihovih sukrivaca izpostavilo seje, da nisu u početku pravili čitavih novih diploma, već da su samo iz pravih, starih armala, koje nekako pribaviše, brisali stara imena te upisivali nova. Njihovoj družbi pridružili se odmah u početku i Ivan i Gjuro Vugriniček, slobodnjaci iz Jamnice. Jednom prigodom sastadoše se ovi sa Gjurom pl. Jurjevićem iz Jamnice, koji je tada bio instruktor djece obitelji Radičević u Domagoviću, te ga pri tom nagovarahu, da stupi u