VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 38

38 to je pismo zlo datirano godinom 1363. mjesto 1375). O djelovanju Simonovu za rata s Mletcima 1378—1381. nijesmo doslije našli podataka; samo u jednoj izpravi, izdanoj na otoku Braču 12. svibnja 1381., čitamo: „(tempore) egregii et potentis viri domini Symonis de Aurea de Janua honorabilis comitis Braciensis et Farrensis" (Ljubić, Listine V. p. 346), po čemu sudimo, da je on zaista tada obnašao i čast admirala. Pače i po smrti kralja Ljudevita ostao je Simon de Auria admiralom. Dne 3. studenoga 1383. piše kraljica udova Elizabeta za svoga boravka u Zadru pismo, u kojem zapovijeda „nobili viro domino Simoni de Auria de Janua, admirato nostro, item Onofrio ct Chon, comitibus camerarum salium et trigesimae nostrarum Dalmaticarum", da izplate obćini grada Trogira 2000 zlatnih forinti od dohođka soli i tridesetine, „ut eadem comunitas defectus edificiorum dictae civitatis reparare possit atque valeat." (Fejer, X. 1. pag. 96.). 5. Mathaeus de Petrache de Spaleto (1385—1397). Za burnih godina poslije 1383. nijesmo ni u jednom spomeniku našli admirala. Možda je čitava organizacija ratne mornarice u ono vrijeme zapela. U jednoj izpravi od 6. ožujka 1385., izdanoj na otoku Braču, čitamo: „(tempore) magnifici et potentis viri domini Mathei de Petrache de Spaleto aule regle familiär is et honorabilis comitis insularum Brachte, Farre et Corcule, suo vicecomiti exeunte in Braciam egregio et potenti viro domino Tomulo de Petrache honorabili civi Spalatensi ..." (Ljubić, List. V. p. 351.). Spljećanin Matija Petračić bio je dakle god. 1385. knez otokâ Brača, Hvara i Korčule, a vjerojatno i admiral, premda se to izrijekom ne spominje. God. 1390.—1394. bili su otoci Brač, Hvar i Korčula u vlasti bosanskih kralja Stjepana Tvrtka i Stjepana Dabiše; za potonjega bio je 1394. knezom grada i otoka Hvara poznati mačvanski ban Ivaniš Horvat (domini Joannis bani honorandi comitis civitatis Phariae, Ljubić, List. V. 352.). Kad se je iste god. 1394. čitava Dalmacija i Hrvatska opet vratila pod kralja Sigismunda, čini se, da su opet Petračići obladali pomenutim otocima, jer se još 14. kolovoza 1397. Matijin sin Tomulus (Comulus) spominje kao „kapetan" otoka Brača (Ljubić, List. V. p. 352.). Čini se, da je tada kralj Sigismund obnovio ratnu mornaricu. 6. Philippus Georgii (1401.—1411.). Filip „Georgii" ili „de Georgiis" potječe iz znamenite plemićke porodice u Zadru, koja se je hrvatski zvala valjda Jurjević ili Gjorgjić. Članovi te porodice iztiču se osobitom odanošću prema kralju Ljudevitu i njegovim kćerima. Već 1358. bio je „Gregorius, filius Pauli de Georgio" jedan izmedju ona tri zadarska gradjana, koji su kralja Ljudevita molili za potvrdu privilegija svoga rodnoga grada. Od god. 1358.—1373. spominje se „Franciscus de Georgio, regius miles et de regio mandato comes" grada Trogira; god. 1373. postao je Franciscus de Georgio „generalis regiae maiestatis", a