VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 32

Admirali ratne mornarice hrvatske godine 1358.—1413. Dalmatinske gradske obćine, kao i hrvatska plemena, razasuta po otocima, pomagala su već od XII. stoljeća sa svojima brodovima kraljeve ugarsko-hrvatske, kada su ratovali na moru. Upravo toj hrvatsko-dalmatinskoj mornarici morao se je kralj Bela III. (IV.) zahvaliti, da se je srećno obranio od divljih Tatara ili Mongola. Već od prvog vremena bile su točno odredjene dužnosti pojedinih gradskih obćina i plemićkih plemena u pogledu njihove ratne službe na moru. Da spomenemo samo dva primjera. Godine 1242. dne 10. svibnja potvrdio je kralj Bela III. (IV.) plemićima od plemena Dživića (Givich, Giuich) na otoku Hvaru stare njihove slobode i pravice, a za to obvezaše se oni služiti ga i pomagati ga u ratovanju na moru. U dotičnoj povelji kaže se doslovce: „Ako bi se pak ugarskomu kralju svidjelo podići vojsku, plemići od plemena Dživića služiti će ga sa dvije barke, koje bi mogli smoći, na njihov trošak opremljene i oružane, kako se pristoji za kraljevsko veličanstvo, zajedno s mornarima i veslačima" (Cum autem régi Hungariae exercitum facere placuerit, nobiles de génère Giuich cum dnabus barchis quas habere poterunt de suis impensis preparatis et armatis, secundum quod regiam condecet maiestatem, una cum nautis et remigatoribus servire tenentur. Lucius, de regno Daim. & Croat., p. 165). U povelji opet od 5. travnja 1251., kojom je kralj Bela III. (IV.) krčkim knezovima (Frankapanima) potvrdio sve njihove starije tečevine i posjedovanja, odredjuje se, da su pomenuti knezovi dužni „regi in maritimis personaliter existenti in mari cum una navi, quae saicia dicitur, et cum una barca . . . deservire; si vero Vegliam insulam suam rehabuerint (u ono vrijeme bijahu Mletčani lišili Frankapane otoka Krka), tune cum navi, quae galea dicitur, servire teneantur" (Starine jugosl. akadem. XXVI. p. 209.). Osim plemena i knezova hrvatskih morali su brodovima pomagati kralja takodjer hrvatski i dalmatinski gradovi, koji su inače imali podpunu samoupravu. Takovi su gradovi bili Ipoimence Spljet, Trogir i Rab (a koji put i Zadar) u Dalmaciji, a Omiš, Šibenik, Nin i možda i Senj u Hrvatskoj. Naročito se spominje više puta za Spljet, da je s galijama priskočio kralju u pomoć. Kad je primjerice kralj Andrija I. (II.) pošao