VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 198

198 zloporabe kod utjerivanja poreza.

1 Ljeti 1366. majstor je Saracenus kraljevski komorski gro" i predstojnik solana u Dćzsakni i Dézsvâru u Erdelju. God. 1370. 29. svibnja majstor Saracenus, komorski grof pećujski, zajedno sa njitranskim biskupom Ladislavom, poslanik je kraljevski za Dalmaciju i Hrvatsku glede uredjenja nekih stvari; toga dana prisjeda on kod suda u Trogiru.

2 God. 1371. 9. srpnja dobiva iznovice veliki dar za svoje mnogogodišnje velike zasluge time, što mu Ljudevit na taj dan — zove ga majstor Saracenus, komorski grof srijemski i pećujski — podijeljuje hrvatske otoke Ozor i Cres ; pošto onda u njega nije bilo djece, to kralj nalaže, da ima u slučaju ako bez djece ostane, oba otoka samo doživotno zadržati, rode li mu se ali još djeca, to prelazi posjed na nje. Godine 1377. 21. veljače, on je kr. komorski grof, te se o njem javlja, da je u zajednici sa bratom si Ivanom neko vrijeme u šomogjskoj županiji posjedovao mjesta Gyugy i Lelle.

3 Ne znamo kad je umro, ali je poznato, da njegova smrt pada pred g. 1396. i da nije imao sina. Zagrebački biskup Ivan držao je na 5. lipnja 1396. ročište, gdje je majstor Ivan Saracenus, komes otoka Ozora i Cresa, slijedeću tužbu podigao : on navadja, da je kralj Ljudevit njegovom dotle već umrlom rodjenom bratu Jakovu pred nekolikim godinama podijelio oba otoka, koja je on sve do svoje smrti mirno i bez prigovora posjedovao. Iza smrti Jakovljeve podijeli Ljudevitova kći, kraljica Marija oba otoka njemu, Jakovljevom bratu Ivanu i njegovim baštinicima u ime novog darivanja; on se tuži, da mu stanovnici obaju otoka od nekog vremena ne pripoznavaju sva njegova prava, te ne vrše dužnosti, koje imadu spram njega. Biskup je Ivanovu tužbu razloživom našao, te je odsudio stanovnike, da imadu priznati Ivanova vlastelinska prava.

4 Usprkos tome nije se položaj Ivanov mogao ustaliti, stoga mu se činilo zgodno, da prepusti kralju oba otoka, te za to preuzme druga dobra. Godine 1397. 21. travnja potvrdjuje budimski kaptol, da je kralj Sigismund majstoru Ivanu Saracenu i njegovim sinovima Blažu i Mihajlu od Mesztegnyö-a, te Pavlu, sinu Blažovu, podijelio u tolnanskoj županiji mjesta: Dolnji i Gornji Zâvot, Igvak, Tevel, Kovâcsi, Kökenyes, Baleta, Vejke, Gornji Vejke, Vargàny, Csökafö, Gerényes, Terjék, 2 Ölcsefalva, Markfalva, Mali Apâr, Dencstelke, Kölesd i Duna-Tür, te od njega za to primio otoke Ozor i Cres. Na 4. lipnja iste godine obvezuju se sinovi majstora Ivana Saracena: Blaž i Mihajlo od Mesztegnyö-a, da će kraljicom Jelisavom izdane isprave, koje se tiču otoka Ozora i Cresa, a koje oni pohranjuju u obiteljskom arkivu, do nekog ustanovljenog roka predati novim posjednicima braći Nikoli i Ivanu od Gare. Onda su još nove posjednike na 20. kolovoza 1397. na ta dva otoka uveli kao zakonitu vlastelu.

5 God. 1401. 1. siječnja Blaž i Mihajlo od Mesztegnyö-a zovu se još doduše sinovi Ivana Saracena, ali se odatle apodiktično ne razabire, da je Ivan tad još na životu bio. Dočim 2. siječnja 1406. više ne živi. Njegov sin Mihajlo priključio se protukralju Ladislavu Napuljskomu, kao i protivnicima Sigismun1 Fejér IX. 6., 133. 8 Fejér IX. 4., 254. 8 Fejér IX. 4., 337., IX. 6., 204. * Fejér X. 2., 366. 6 Fejér X. 2., 454., 488., 494.