VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 196

196 koju su vodili proti posljednim Arpadovcima, to budi ovdje samo istaknuto, da je napuljska anjouvinska stranka, koja se borila za krunu, svoj glavni stan imala u Hrvatskoj i u susjednim joj madžarskim županijama: Baranjskoj, Somogjskoj te Bodroškoj. Braća Misa i Ajsa, koji su u ovim županijama svakako naseljeni bili, odnosno posjede imali, pridružili su se ovom pokretu. Pavlovi sinovi Ivan i Pavao, plemići baranjske županije (predji gospode od Vejk-a), koji su služili u Ajsinoj četi, napali su kašteo Danöcz u baranjskoj županiji, vlasništvo Tomasine, vojvodkinje od Slavonije, koje je ona povjerila bila nadzoru vesprimskoga prepošta Andronika, podkancelara kraljičina, te počiniše ondje štetu od hiljadu maraka. Aleksandra, činovnika prepoštova, kojega je kralj onamo poslao, odveli su u sužanjstvo, drugog nekog činovnika biskupova, imenom Demetra, ubili su u Čelecu. Za tim su se uputili do samostana Gét-a u istoj županiji, i upalili su ga, jer se je usredotočila u njem prepoštova pozvana vojska proti njima. Napokon su zarobili Fanču, rodjaka prepoštova, koji se onda morao velikom otkupninom iz njihovih ruku osloboditi.

1 Slaba vlada Andrije III. imenice njegova neoprostiva strpljivost i obzirnost, kojom je postupao proti svojim protivnicima, nije ni pod što bila prikladna sklonuti muža, kakav je Ajsa bio, da obustavi nasilja svoja, i tako nalazimo, da sve što poslije o njemu znamo, nije bilo drugo no neprekidni lanac najraznovrsnijih nasilja. U nutarnjim nemirima, neprekidnima u zadnjim godinama Andrije III. (1298.—1300.), našao je Ajsa naravno dosta zgode da prizor od godine 1295. ponovi. Iz kraljeve neke odredbe konventu Pécsvâradskomu iz godine 1300. doznajemo, da je Ajsa grad PeČuh pred neko vrijeme u pepeo pretvorio, te medju ostalim prisvojio si pečat konventov, tako, da radi toga konvent nije mogao vršiti svoje sudbene i bilježničke poslove;

2 ali da bi Andrija bio za nj odredio eksemplarnu kaznu, tome nema traga. Poslije smrti Andrije opet nalazimo našeg Ajsu u redovima državnih magnata. God. 1301. naime potvrdjuje kaptol koločki, da su Nikola od Laka dg. Haraszt i njegovi sinovi prodali svoj posjed Toti u bodroškoj županiji za 76 maraka Heysi (jedan put i Heyza), velikom županu od Bodroga, Tolne i Baranje;

3 31. srpnja 1302. pojavi se kao činovnik komeša Eyze u baranjskoj županiji neki Toma od Geresda

4 u predmetu nekakvog spora Jakova Övarskoga dg. Györ; i sigurno je onda bilo, da je Ajsa, koji je neobuzdanom silom vladao baranjskom županijom, zaručio svoga nećaka Jakova, sina Misina, sa Calom Qvârskom, kćeri gore spomenutoga Jakova, o čem smo u ostalom već govorili. Ali nije se više dugo iza godine 1302. zadržavao u jugozapadnim županijama madžarskim. Čast velikog župana tolnanjskoga bio je izgubio već g. 1301. pošto nalazimo vel. županom od Tolne 20. listopada te godine bana Henrika Güssingovca, koji je 23. ožujka 1305. i velikim županom baranj1 Fejér VI, 2., 28., 29., 57. Andrija je onda imanja Pavlovih sinova (Peterd, Vejk, Mark i Csabagâta, u baranjskoj županiji) poklonio prepoštu Androniku. 8 Wenzel X. 373. 8 Zichy okmânytar I. 106. * Anjoukori okmânytar I. 35.