VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 166

166 Koloman ovom zgodom ne poziva rta izbor „totius cleri et populi electione." Sravni izprave Krijesimirove i Zvonimirove koje govore takodjer većinom samo o „milosti božjoj". Zvonimir jedanput (Rački Docum. pag. 138.) veli: „Cum me dei omnipotentis pietas sua miseracione in regali locaret solio, cum eciam regni diademate sceptroque a uicario eiusdem clauigeri Petri, Gregorio uidelicet papa beatissimo, legaliter adhonorarer . . . Tek sjena od kralja, Stjepan II. kaže: „cum igitur omnipotens dei pietas me sua dementia patrum, auum, proaULimque solio in regio, omnibus Chroacie et Dalmacie, nobilibus collaudantibus, exaltauerit honore ..." Koloman dakle naglašuje samo milost božju, Zvonimir papino podjeljenje, Stjepan privolu svih hrvatskih plemića. Ako u ostalom preko takovoga dokazivanja pogledamo i u život, morat ćemo si reći, da osorski biskup Petar, koji je potpisao, pa valjda i sastavio povelju kao „generalis domini regis curie", nebi govorio u povelji, gdje se podjeljuju fapskoj biskupiji prava, da to čini kralj na temelju osvojenja silom, pošto su Mlečani upravo isticali svoja legitimna prava na Dalmaciju. On se nebi služio bio izrazom „potitus regno", kad taj izraz nebi bio posve jasno označen riječima „misericordia dei". Izim toga ne može se uzeti, da bi kralj, za koga Panier kaže, da se je radje služio oružjem pameti, nego li ubojitim oružjem, u povelju za Rab, koji ga je drage volje za kralja priznao, metnuo bio oštriji izraz nego li na natpis za Zadar, koji je silom zauzeo. Na tornju sv. Marije u Zadru stoji uklesano : Anno incarnationis Dnri. Ihu. Xri. Mil : C. V. post victoriam et pacis premia Jadere introitus a deo concessa

1

. Ovo se mjesto, kao i ono u registru privilegiorum Mariac Jadrensis'*, odnosi samo na grad Zadar, koga su nakon dugotrajna otpora zbilja morali zauzeti. Ovaj je grad vazda imao svoje posebno mjesto (položaj), te se mjesta, koja se na nj odnose, ne mogu odnositi na čitavu Hrvatsku i Dalmaciju. Ali i u tom slučaju pokazuje nam isprava od god. 1102., u kojoj Koloman potvrdjuje povlastice duvnâ sv. Marije u Zadru, da se je Koloman smatrao gospodarom toga grada još prije, nego li ga je faktično posjedovao : rogatu subscriptorum meorum comitum . . . dono perpetuam pacem et regiam libertatem monasterio sanete Marie monialium, quod situm est in Jadera, ut ibi deo devote degentes secure deum interpellare pro me et pro statu mei regni valeant. Kralj ili mnije, da će i u ustaškom gradu poštivati povlastice, koje je on kao zakoniti kralj podijelio, ili ih podjeljuje na zahtjev sub spe rati, čim će biti ušao „triumphaliter" u Zadar. U povlastici trogirskoj nema takove riječi, premda ga ni ovdje ne priznavaju onako na lahko. Kralj nazivlje Trogirane „svojim vjernim gradjanima". Svi oni, koji tvrde, da je Hrvatska na silu osvojena, mislili su, da se je Koloman imao boriti sa nekakvim protukraljem. Dokazali smo, da to nije istina. Ali sve, da nam taj dokaz i nije pošao za rukom, još bi uvijek i silom provedeno baštinsko pravo bilo posve zakonito. Ferdinand I. habsburžki takodjer je silom morao ostvariti svoja prava u Ugarskoj, pa ju zato nije podjarmio. 1 Ibidem pag. 236. 2 ibidem pag. 11.