VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 156
156 Uzmimo, da je Pauleru pošlo za rukom dokazati, e je ova povelja krivotvorena i krivo datirana. Je li tim dokazano, da nije bilo krunidbe? Ne. Ako je povelja u registru koludrica manastira sv. Marije u Zadru krivotvorena, onda to nije učinjeno u državopravnu, već u privatnu svrhu, da se osigura privatna vlasnost samostana; nije dakle moguće, da je krivotvorac lagao, jer bi tim promašio bio svrhu krivotvorenja; njegova krivotvorena listina ne bi vrijedila ništa. On se je morao pozvati na opće priznati fakat, da mu krivotvorena listina bude čim vjerovatnija. Glede datuma kraljeve krunidbe opaža Pauler posve ispravno, da se ne slažu povelje zadarska od g. 1102. i trogirska od g. 1108., jer ona govori o krunidbi kao obavljenom činu, ova pako o krunidbi, koja tek ima biti; ali se ni iz toga ne može zaključiti, da nije bilo krunidbe u Belgradu, već jedino to, da je ili jedna ih druga povelja krivo datirana, što baš nije velika rijetkost, pače ima takovih pogrešaka i u modernim kritičnim izdanjima. Sto pisac Krčelićeve bilješke spominje krunidbu Kolomanovu, nema vrijednosti, jer se ne zna kad^, gdje i tko je u bilješci pisao sve te riječi, koje sa samim dokumentom nisu u savezu. Pauler ističe, da Toma o krunidbi Kolomanovoj ne govori, prem bi nadbiskupa spljetskoga po njegovu položaju išla bila čast, da krunidbu obavi. Uzmimo, da je Toma pouzdan glede potpunosti svojih podataka, to iz toga, da on ne spominje sudjelovanje nadbiskupa spljetskoga, ne bi slijedilo ništa drugo, već jedino to, da taj crkveni dostojanstvenik nije bio kod krunidbe, ništa više; a to baš ne bi ni čudo bilo, uvažimo li njegovo politično ponašanje i isticanje protukralja Stjepana proti legitimnomu baštiniku papom podijeljene hrvatske krune. Toma spominje u ostalom drugu krunidbu 1 , kod koje je spljetski nadbiskup okrunio ugarskoga kraljevića i pripovijeda, da se je s bogatim darovima vratio kući. U Belgradu moglo se je dogoditi obratno; nadaje se pitanje, nije li možebiti okrunio kralja baš onaj zagrebački biskup Sigindunus, koji je supotpisao zadarsku listinu, a za koga se kaže, da je bio Kolomanov ljubimac? Moguće je, da je zagrebački biskup okrunio kralja, pošto si je tolike zasluge stekao, ali je isto tako moguće, da ga je okrunio koji drugi hrvatski ili madžarski biskup. Mlećani su kraljevski grad Belgrad tako temeljito razorili, njihovi komisari su spomenike hrvatske prošlosti tako temeljito razrušili, njihovi su arkivari naše arkive na pretankom situ pročistili, tako, da nam je malo ostalo spomenika o toj važnoj državopravnoj zgodi, kojom je potvrdjen legitimitet vlasti Arpadovaca u Hrvatskoj i Dalmaciji. Svakako izreka „quando coronandus ad vos advenero" nije pusta fraza kurialnog stila, već je državopravna znamenita izreka, sve ako se nijedan Arpadovac nebi dao bio zbilja kruniti. Ako je to bila formula kraljevske kancelarije, kako Hajnik tvrdi, onda je ona morala imati negdje svoje prvo počelo, morala se je osnivati na zbilja postojećoj nakani, a ne u kakovoj knjizi formula; pa ako je od nekud prepisana, onda je mogla biti ispisana samo iz starijih privilegija hrvatskih kraljeva, koje je Koloman kao pravni nasljednik potvrdio u starom obliku. Što Bela IV. poslije tatarske pogibije ne spominje više krunidbe u povelji, kojom potvrdjuje trogirske privilegije — iza kako su mu gradjani krvlju potvrdili 1 Hist. Sal. p. 81.
