VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 150

150 Usporedit ćemo evo Tomino i Dandolovo pripovijedanje sa starijim hrvatskim izvorima, da pokažemo, kako se skladno razlikuju od povjesnih svojih izvora: Stari izvadak iz povelje privilegija dvanaest plemena glasi: Colomanus . .. filius Vladislavi regis Hungarie stans in loco patris sui, et quia multa strenuitate vigebat, proposuit totam Croatiam usque ad mare dalmaticum sub suo dominio subiugare. Venit cum suo exercitu usque ad flumen Drave. Toma arcidjakon iz toga tvori: Vladislavo rege migrante ad dominum, Colomanus sibi in regno successif. Hic cum esset vir ferocis animi, proposuit totam Chroatiam usque ad mare dalmaticum sub suo dominio subjugare. Venit cum ergo cum multo armorum apparatu, et optinuit ceteram partem Sclavonie Slično postupa Dandolo : Trogirski privilegij počinje riječima: Ego Colomanus rex Ungarie, Croatiae atque Dalmatie iuro super sanctam crucem vobis Tragurinis meis fidelibus civibus firmam pacem .... Dandolo (p. 272) pripovijeda : (Colomanus) postea in Dalmatia veniens Spalatum et Tragurium, quos submiserat Hungarica rabies bello, fugatis illis, recuperavit et sibi solitam fidelitatem exhiberi fecit. (Ibidem p. 285.). Dandolu se još osim toga čini, da je Koloman prekršio sa Mlecima sklopljeni prijateljski ugovor, kad je kao pravni nasljednik Ladislava preuzeo svoju baštinu, pa pripovijeda, da ga je Bog zato naglom smrću kaznio : et post pusillum (Colomanus) improvista morte sublatus est: quod divino iudicio ex foedere Venetis abrupto creditur contigisse.

1 U ostalom je medju tim, što je Koloman zaposjeo Hrvatsku, i medju njegovom smrću prošlo dosta godina. Baš taj ugovor prijateljstva, 0 kom govori Dandolo, jak je dokaz za to, da Koloman nije pošao u Hrvatsku i Dalmaciju kao osvajač, jer je on već prije zaposjednuća baštine svoje pravo jasno naglasio. Dotično mjesto u tome ugovoru prijateljstva izmedju Kolomana i mletačkoga dužda Vitala Michaela pokazuje, da je Kolomanovo pravo na Hrvatsku i Dalmaciju iz toga ugovora naročito isključeno bilo, te je posve neuspjela diplomatička nakana, ako su Kolomana s tim ugovorom prijateljstva glede Hrvatske i Dalmacije vezati htjeli. Koloman daje doduše duždu mletačkome naslov „Croatie et Dalmatie dux", koji ga je išao, pošto mu ga je Bizant podijelio, ali primjećuje: 1 Dandolo pag. 265. Slično i Toma rado pripovijeda, da je Bog ubio one, koje 011 ne trpi. On upravo uživa pripovijedajući, kako su umrli kazne radi glagolaš Cededa i bezbožnik sveti Metodije (pag. 53. i 49.). Reles, hrvatski dux, pade, jer ga pogodi strijela, pomoću božjom (pag. 70); svećenik Micha ispije čašu vode, pa od nje umre, kao da je otrov ispio (pag. 75). Bog je uvijek na Tominoj strani, pa kazni njegove protivnike (pag. 129., 136., 182., 193.).