VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 147
147 Toma 2 pripovijeda: Eo namque tempore rex Suinimirus mortis debitum solvit, nullumque sue posteritatis heredem reliquit. Sic ergo tota regalis sanguinis déficiente prosapia, non fuit ulterius, qui in regno Chroatorum rite succedere debuisset. Cepit itaque inter omnes regni proceres magna discordia suboriri. Et cum divisim modo hic, modo ille regnandi ambitione sibi tere dominium vindicaret, inummerabiles rapine, predationes, cèdes, et omnium faci n oru m seminaria emerserunt. U to vrijeme podje „ quidam ex magnatibus Sclavonie" k Ladislavn i naputi ga ad capiendum Croatiae regnum. His ergo Vladislavus rex induetas consïliis, absque mora coadunato exercitu copioso venit et occupavit totam terram a Dravo ftuvio usque ad alpes, que dicuntur ferrée, nullo obice resistente. Madžarski izvor 1 kaže: Ipse (Ladislaus) primus Dalmatiam atque Croatiam suae monarchiae perpetuo subiugavit. Cum enim rex Zolomerus sine liberis decesisset, uxor eius, soror regis Ladislai, ab inimicis viri sui muftis iniuriis praegravata, auxilium fratris sui, regis Ladislai, in nomine Jesu Christi imploravit. Cuius iniurias rex graviter vindieavit et Croatiam atque Dalmatiam integraliter sibi restitüit, quam postea praedicta regina suo subdidit dominio. Quod tarnen rex non fecit propter cupididatem, sed quia secundum regalem tust it iam sibi competebat haer éditas, quoniam quidem rex Zolomerus in primo gradu affinitatis eidem attinebat, et haeredem non habuit 3 . Mjesto iz stare Muglenove kronike, koje odgovara ovim recima, otštampat ćemo niže dolje u savezu sa tumačem. Razlika udara u oči. Po madžarskim izvorima Ladislav je pravni nasljednik svoje sestre, baštinice hrvatske krune, koji zaposjeda jedan dio svoje baštinjene kraljevine. Toma protivno prikazuje to legalno posjednuće, kao da je Ladislav na poziv jednoga jeditoga velikaša došao, pa Hrvatsku na sablju oteo. Oto protuslovlje možemo si rastumačiti dvojako: ili je Toma lošije upućen, nego li bezimeni madžarski pripovjedač, koji se je po svoj prilici služio vrio starim, valjda savremenim izvorom; ili je ratoborni spljetski arcidjakon bio zaslijepljen političkom strasti, pa je zato krivo izvješćivao, što se čini da najbliže istini stoji. Ako hoćemo da pravo razumijemo i kasnije pripovijedanje arcidjakona Tome ob osvojenju Hrvatske Kolomanom, — s kojeg je pripovijedanja Marczali toli zanesen — treba da ispitamo, zašto Toma ne mari za baštinsko pravo Zvonimirove udovice, prem ne spominje ni kakovog hrvatskog kralja Stjepana II. niti kakovog kralja Petra. Nije tek slučaj, da madžarski izvori naglasuju zakonitost pravnoga naslova njihova kralja na hrvatsku krunu, dok Latin Toma prikazuje nastup vlade Vladislavove, kao da je bilo nasilje. 1 Chronicon Budense pag. 164. Chronicum pictum vindobonense pag. 193; po njima Ivan de Thurocz : Chronica Hungarorum c. LVI p. 211, i Bonhnii: Rerum Ungaricorum décades. Dec. II L. 4 p. 224 i 228. 2 Historia Salonitana 56. 3 „Dalmatiam et Croatiam regno Hungariae adjunxit volente id sorore ipsius quae rerum potiebatur, marito regnorum illorum domino, vita funeto". Calendartum perpetuum et proprium off. dioec. Bosn. et Sir m. Diakovae 1885.
