VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)
Strana - 10
10 crkvi zagrebačkoj tako, da s njom upravljaju prokuratori, dok se ne izkupi. 1 Skoro na to umre Ivan, a kralj Sigismund naloži iz Rima 20. srpnja 1433. Rudolfu Albenu, da polovicu varoši Koprivnice i grada Kwuara izruči u smislu Ivanove oporuke prokuratorima zagr. crkve, koji će s njome upravljati, dok se ne izkupi. 2 Nu Rudolfo Alben ne samo da se nije pokorio kraljevom nalogu, već je i pobirao dohodke od ove polovice. S toga mu opet iste godine 28. listopada iz Basela nalaže kralj Sigismund, da se pokori njegovom nalogu, i da ubrane dohodke povrati. Ujedno naloži banu Hermanu Celjskomu, da provede odredbu njegovu i oporuke Ivanove. 3 Ni sada se nije pokorio Rudolfo Alben, jer se je opet zagrebački kaptol potužio kralju. Opet je usliedio kraljevski nalog g. 1434. 4 Pače bude u tom poslu Rudolfo pozvan i na koncil basilejski. On se je i dalje pravdao, dok nije napokon posredovanjem Ivana, biskupa kninskoga, upravitelja prepoštije „de Bienko" te plemića Jurja Bisačkoga i Ivana Tota Susjedgradskoga i drugih nekih, došlo god. 1434. 25. srpnja do nagode sa Rudolfom. Ova nagoda sklopljena je pred čazmanskim kaptolom, a nagodili se ovako : polovicu varoši koprivničke i grada Kukapronce sa svim dohodcima i pripadnostima izručio je Rudolfo kanoniku pojcu kao izvršitelju oporuke Ivanove i kanonicima zagrebačkim kao pomoćnicima njegovim uz opazku, ako ikad kralj izkupi varoš i rečeni grad, da točna polovica založne svote od 6166 for. i 300 kmetova pripadne crkvi zagrebačkoj, bez ikakovog prigovora njegovih (Rudolfovih) potomaka. 5 Skoro iza toga dodje Koprivnica s gradom Kukaproncom u vlast knezova Celjskih, a nakon smrti posljednjega kneza Celjskoga, Ulrika (1456.) u posjed njegove udovice Katarine Brankovićeve. Kako nam je poznato, Katarina nije nigdje imala odanih prijatelja. Pače i isti Ivan Vitovac, u koliko se je pokazivao njenim prijateljem, činio je to iz koristoljublja. U kralja Matije nije Katarina našla oslona, jer bijaše neprijatelj rodu Celjskih. Radi toga bijaše ona više odana njemačkom caru Fridriku. Kad su već gradovi Celjskih u Zagorju bili u stranim rukama, a naročito u rukama Ivana Vitovca, ponudi Katarina preostale svoje hrvatske gradove na prodaju caru Fridriku, i to : Medvedgrad, Rakovac, Koprivnicu, oba Kalnika, Sv. Juraj, Cakovac, Štrigovo i Varaždin. 10. ožujka 1460. sklopi ona u Beču s carem Friderikom ugovor, kojim mu ona te gradove prodaje za 29.000 for. i za grad Postojnu u Kranjskoj G . Nu iz ovog ugovora niesu uzsliedile pravne 1 Tkalčić: Mon. Zagr. II. pag, 72. 2 Ibidem pag. 77. 3 Ibidem pag. 78. 4 Ibidem pag. 88. B Ibidem pag. 96/97. 6 Arkiv za jugosl. povj. III. pag. 97.
