VJESTNIK 2. (ZAGREB, 1900.)

Strana - 108

108 spominje se „Johannes custos de Dyako" uz biskupa bosanskoga Benedikta i druge velikaše ugarske i slavonske, kad se je radilo o tom, da se izkupe iz turskoga sužanjstva mačvanski ban Ivan Morović i drugovi njegovi.

1 U spisu, što ga je kralj Sigismund predložio godine 1433. ugarskomu saboru, te prikazao osnovu, kako da se uredi obrana njegove države, čitamo uz ino i ovo : „ . . . . Item sciunt, quod ecclesia Bosnyensis, cuius episcopus nunc in Diaco residet, est ultra Savum, quae (ecclesia bosnensis) .... nunc cum suis terris a Bosnyensibus possidetur".

2 Nekoliko godina poslije, dne 26. prosinca 1437., izdao je bosanski biskup Jusip svjedočanstvo bosanskomu vikaru Jakovu de Marchia, kako je gorljivo trijebio krivovjerce u Srijemu medju Bošnjacima i Rašanima, a uz to Husite u Kamenici na Dunavu. Na kraju toga svjedočanstva bosanskoga biskupa čitamo : „Datum in Dyàko in palacio solite nostre habitacionis in festo sancti Stephani prothomartyris".

3 3iskup dakle bosanski, kojega je biskupija bila u vlasti bosanskih krivovjeraca, ne samo da je stolovao u Djakovu, nego je ondje takodjer imao svoju „palaču" (palatium) uz stolnu crkvu, koja se spominje već pred osamdeset godina. U drugoj polovici XV. stoljeća spominje se Djakovo posve malo ;

4 medjutim nema sumnje, da je u njem stolovao bosanski biskup sa svojim kaptolom. Težki dani osvanuše Djakovu i čitavoj iztočnoj Slavoniji u XVI. stoljeću. Godine 1521. harale su mjeseca srpnja turske čete, provalivše iz Bosne kod Broda i Gradiške, u okolici DjakovaČkoj oko Jošave. Taj put ih suzbiše doduše srčani seljaci sami, njih 800.

5 Ali nakon poraza na Mohačkom polju, gdje je poginuo i biskup bosanski, zavlada Djakovom turski car Sulejman.

0 V. Klaić. 1 Fejer, X. 8., p. 565. 2 Fejer, X. 7., p. 255. 3 Fermendžin, Acta Bosnae, p. 162. 4 Godine 1455. „oppidum Dyako capituli Boznensis"; godine 1507. „capitulum ecclesie de Dyako". Csânki, Magyarorszâg földrajza, II. 281. 6 Mesić, Hrvati nakon bana Berislavića do Muhačke bitke. (Rad jugoslavenske akademije XVIII., p. 114.). 6 Za povjest Djakova i Vukovske županije u vrijeme turskoga vladanja vidi ove izvore i zbornike: Fermendžin E., Acta Bosnae, Zagrabiae 1882., p. 309. i dalje; Fermendžin, Chronicon observantis provinciae Bosnae Argentinae, (Starine jugoslavenske akademije XXII., p. 26—67.); Rački Fr. dr., Opis bosanskoga pašalika iz XVII. vieka (Starine XIV., p. 175—191.); Batinić M. N., Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj povijesti (Starine XVII., p. 77—150.); Smičiklas T., Spomenici o Slavoniji u XVU. vijeku (1640. do 1702.). U Zagrebu 1891. kao drugi dio djela: Dvijesto-godišnjica oslobodjenja Slavonije. — O povijesti djakovačke biskupije nakon izgona Turaka vidi razpravu: Hodinka A. dr., Tanulmânyok a bosnyâk-djakovâri püspökseg törteneteböl (Prilozi k povjesti bosansko-djakovačke biskupije). Budapest 1898. (izdanje ugarske akademije znanosti).