VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 72

72 tvrdi, da je sedam bana biralo novoga kralja, kad bi predjašnji umro bez potomaka. I ta se viest diametralno protivi dokumentovanoj historiji. Za Dimitriju Zvonimira znademo iz njegove vlastite povelje, da je god. 1076. izabran za kralja „synodali et Concor di totiiis der i et populi electione" i

1 a i kralj Stjepan II. izpovieda u jednoj povelji, da je uzvišen na priestolje hrvatsko „omnibus Chroacie et Dalmacie nobilibtts collaudantibus

11

.

2 U Hrvatskoj je dakle, što se znade, birao kralja čitav narod, a ne zbor ili kolegij od sedam bana. To se je dogadjalo u Njemačkoj, i to tek mnogo poslije, da je sedam knezova izbornika biralo njemačkoga kralja. I tu se kolegij od sedam knezova izbornika (Kurfürsten od Kür = izbor, lat. electores) spominje prvi put tek god. 1257., a drugi put god. 1273. prigodom izbora Rudolfa Habsburga. Pisac dakle onoga pripisa o biranju hrvatskoga kralja za narodne dinastije prenio je njemačku uredbu XIII. stoljeća na Hrvatsku XI. stoljeća, a prema tomu moramo takodjer zaključiti, da i sam pripis registru nije iz 12. stoljeća, nego najranije iz konca XIII., a možda ća iz 14. ili 15. stoljeća. Po mom sudu potječe taj pripis iz druge polovice XIV. stoljeća, iz dobe kralja Ljudevita L, a svakako poslie zlatne bulle njemačkoga i češkoga kralja Karla od god. 1356. Drugi izvor, koji spominje više bana na teritoriju hrvatske države, jest ljetopis popa Dukljanina. No i taj ljetopis sastavljen je najranije u drugoj polovici XII. stoljeća, te prenosi uredbe svoga vieka u starije vrieme. K tomu on znade za raškoga bana (filiam bani Rassae), kojega inače historija ne pozna. Nasuprot kaže, da je kralj Bodin na koncu XI. stoljeća osvojio Bosnu i namjestio ondje „Stephanum Knesium", dakle kneza, a ne bana. Po ovom kao i po svem, što se znade o vjerodostojnosti popa Dukljanina u obće, ne mogu njegovi podatci o raznim banima Biele Hrvatske i Bosne imati historičke vriednosti. Ako sve uzmemo na um, obnoviti nam je izrečenu već tvrdnju, da je hrvatska država za narodne dinastije imala vazda samo po jednoga bana, koji se naprosto zove banus bez pobliže oznake banovine (Bosnae, Croatiae, Sclavoniae) samo zato, jer je bio jedini ban bez druga. Za narodne dinastije bio je u hrvatskoj državi jedan kralj i jedan ban, 1 Rački, Doc. 103. 2 Ibid. 148. Vjekoslav Klaić. —<8>