VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 55
55 Arcidjakon Petar budući je bio u isto doba i biskupov vikar, to zapriečen silnimi poslovi namjeni iztragu o tom kanoniku Ivanu, arcidjakonu vaškanskomu, i Deževu, podarcidjakonu i župniku sv. Marka u Zagrebu. Ova dvojica izpitavši i proučivši sve to, javiše arcidjakonu Petru, da Česi radi raznih vremenskih nepogoda i drugih poteškoća mnogo stradaju gledom na duhovnu pastvu, a tim se ne malo sablažnjuju. Tomu bi se vrlo lasno pomoći moglo osnutkom nove župe kod kapele sv. Klare, pošto bi se novi njezin župnik mogao dovoljno i udobno obskrbljivati bez ikakve štete odranskog župnika. Žitelji u Česih i onako nisu nikada morali davati obvezna lukna ili kable žita odranskomu župniku do najnovijega vremena (kad je rečeni posjed došao u vlastničtvo spomenutoga plemića Petra i njegove braće), kada se naime sami svojevoljno obvezaše, da će mu u ime nagrade za duhovnu pastvu davati godimice nekoliko kabala žita. Arcidjakon Petar obavjestivši o tom biskupa Stjepana, ovaj ga ovlasti, da u njegovo ime, ali opet na podlozi statuta biskupa Ladislava Kobolskoga (1343) osnuje župu. Taj statut, koji je bio za cielu biskupiju zagrebačku običajan i neoboriv, 1 sadržaje u glavnom to: da svaka župna crkva, gdje župnik imade sto kabala žitnoga lukna i dovoljno župljana, s tim može podpuno zadovoljna biti. Buduć se pako bezdvojbeno doznalo, da odranska župa imade i dosta župljana i preko sto kabala lukna, a i u obće da je njezin župnik obilno obdaren, te udobno živiti može ; to se rečena kapela sv. Klare izlučuje od iste i povisuje na župnu crkvu, a njezino posebno groblje ima se u to ime blagosloviti. Za područje te župe i za službu izručuju se svi kmetovi plemića Petra i njegove braće ne samo u Česih, već i po ostalim bližnjim posjedima sa njihovimi kućami i zadrugami. Uza to jošte podieljuje se plemiću Petru vlast, da smije i može za rečenu novu župu odabrati sam svećenika, koga će biskup potvrditi, a prouva svemu tomu da odranski župnik nikada ne smije prigovoriti. Plemić Petar nije samo sagradio crkvu sv. Klare i izposlovao, da je proglašena bila župnom crkvom, već je kao njezin kolator nju i obdario. Za vječna vremena dao je njezinu župniku u ime bolje obskrbe: deset rali oranica, šest volova za obradjivanje, nekoliko glava svinja i nekoliko košnica pčela u ime zadužbine za sebe, braću i pokojne roditelje. Tako nam o osnutku župe sv. Klare u Zaprudju pripovieda izprava, koju pomenuti katedralni arcidjakon Petar pisa i izda u Zagrebu, dan pred Duhovi t. j. na 23. svibnja g. 136^., a glasi izvorno ovako: 1 Žalibože nije nam poznat.
