VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 53

Osnutak župe sv. Klare u Zaprudju god. 1366. Ne ima sumnje, da se devetog vieka dovršilo pokrštenje onih Hrvata, koji su naselili tako zvanu posavsku Hrvatsku ili predjel medju Dravom i Gvozdom. Nismo tako sretni, da imademo o tom kakav pismeni savremeni spomen, kao što imademo n. pr. o pokrštenju Slavena u Koruškoj i dolnjoj Panoniji spis „Anonima Solnogradskoga" (873). Jedina viest o tom potiče iz prve četvrti X. vieka, kada je splitski crkveni sabor (925.) naumio za ovaj djel Hrvatske uskrisiti sisačku biskupiju (propalu u VII. vieku za hrvatsko-avarskoga rata), jer da je ovaj predjel i napućen i da ima dovoljno svećenstva. Ova je zamisao splitskoga sabora oživotvorena istom svršetkom XI. vieka tako, da je za posavsku Hrvatsku utemeljena biskupija u Zagrebu. Kraj svega toga ipak ne možemo stvoriti točan pregled o nutarnjem uredjenju ove biskupije sve do polovice XIV. vieka. U ovo nam je doba Ivan arcidjakon gorički a kanonik zagrebački sastavio popis župnih crkava i uredaba za njih, nu ovaj popis je vrlo jednostran ; jer spominje samo ime i mjesto župne crkve, dočim za njezino utemeljenje ne ima ni riečce, premda je za osnutak svake župe morao biti znatan povod i razlog. * * * Župa, o koje ću osnutku progovoriti, stoji preko Save u tako zvanom Turovu polju,

1 te se zove sv. Klara u Zaprudju. Listina, koja govori o utemeljenju spomenute župe, te koja je pisana u Zagrebu 23. svibnja god. 1366. ne spominje Zaprudje kao sjelo župe, već zaselak „villa Chehy", jer se tada riečju Zaprudje označivao sav prostor ležeći za savskim prudjem. Sudeć po samom imenu „Chehy" mogli bismo uztvrditi, da je to češka naselbina, koja se najkasnije svršetkom XII. vieka ovdje naselila. Već se naime g. 1201. veli: „Verum Sawa fluvius dividit omnes metas a filiis Zesa" ; a opet g. 1217. veli se za kaptolski prekosavski posjed Blato, da ga djeli neka šuma od posjeda Ceha „ad silvam, que dividit terram Zechi a Blata".

2 1 Turovu polju, u Ivana arcidjakona „campus Turovo", ne potiče ime od Turaka, kako neki krivo misle, već od tura (bos silvestris), kojih je nekoč mnogo bilo na toj ogromnoj ravnini, u njezinih šikara i u velikom turopoljskom lugu. 2 Tkalčić, Mon. episc. zagrab. I. pag. 11, 42. — Rieč „Zesa" ili „Zechi" ima se čitati Česi ili Cehi, jerbo se i današnje Cučerje tadanjim načinom pisalo „Zizerie".