VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 36

36 (14) episcopi, perpetuo ex concessione Colmani regis Ungarie, Dalmatie atque Chrovatie, in presentia suorum episcoporum ac comitum, (15) quorum nominä hec sunt: Marcelli waccensis episcopi, Simonis Quinqueecclesiarum episcopi, Mathei vesprimensis episcopi, GeorgÜ ge(16) orensis episcopi, Sixsti waradensis episcopi, Fulberti collocensis episcopi. Comitum vero: Iohannis palatini comitis, Cledini, Mar(17) ci, Sauli, Saunici, Ugarani, Theobaldi, Iandini et quam plurium aliorum. Dalmatinorum episcoporum etiam asserentium (18) et testificantium, per quorum testimonium probavit predictus presul, dicta arbensis ecclesia Semper ita habuisse: Cressencii spa(19) latensis archiepiscopi, Anastasii thiniensis episcopi, Iohannis tragurensis episcopi, Boni albensis episcopi, (Mar)ci iadrensis episcopi, Do(20) minici vegliensis episcopi, Petri absarensis episcopi, et generalis domini regis curie. Et ut hoc privilégium ratum et stabile perpe(21) tuo maneat, nostro iubemus sigillo imprimi atque roborari. Na stražnjoj je strani napisana rukom XV. vieka registraturna oznaka: „A. 1111. Privilegium Colmoni Regis Vngarorum, confirmans Privilegium Regis Cressimiri de iurisdtctione Arbensi". * * Da je naša izprava u istinu izvorna i vjerodostojna, o tom ne može biti nikakove dvojbe. To dokazuju i vanjska i nutarnja kriterija. Listina pisana je na pergameni, na stražnjoj strani žutoj i gladkoj, s prieda pako sa vapnom u svrhu pisanja objeljenoj, tako zvanoj talijanskoj, kakova se je u ono doba u Dalmaciji i u kancelariji dalmatinskohrvatskih kraljeva izključivo rabila. Opažaju se na njoj tragovi liniranja, kakovo je takodjer u ono doba u Dalmaciji običajno bilo. Tinta, kojom je pisana, odgovara onomu vremenu. Pismo pako posve je istovjetno sa pismom poznatih izvornih listina iz kraljevske kancelarije dalmatinskohrvatske. I nutarnja kriterija dokazuju istinitost naše izprave. Tekstuacija podpuno odgovara običaju hrvatske kancelarije; dapače ekspozicija i dispozicija, kojom potvrdjuje listinu Krešimirovu od god. 1071., gotovo od rieči do rieči se slažu sa dotičnim dielom ove potonje listine, koja nam je takodjer u izvorniku sačuvana.

1 Način datiranja sa annus incarnationis, indictio, epacta, concurrentes, takodjer odgovara tadašnjem dalmatinsko-hrvatskom običaju, te se slaže i sa datumom Kolomanov e 1 Izvornik u zemaljskom arkivu. Priobćio Raèki, Documenta 87. 4; "Vi