VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)
Strana - 29
29 et aliorum uniuscunque inpedimento imperpetuum duximus eximendos libertandos et supportandos. Immo eximimus, libertamus et supportamus. Quo circa uobis fidelibus nostris magnifiais banis et vicebanis regni nostri Croacie ac capitaneis nostris Segniensibus, nec non iudicibus et iuratis ciuibus eiusdem ciuitatis nostre Segniensis aliisque officialibus nostris ubilibet constitutis, nec non dicatoribus et exactoribus presentibus et futuris presentium noticiam habituris harum série strictissime commitimus et mandamus, quatenus amodo imposterum prefatos Ioannem, Bernardinum et Bassanum eorumque heredes et posteritates universos tamquam veros legittimos et ordinatos nobiles nostros regnoscatis et eos in personis rebusque et bonis ipsorum quibusuis impedire turbare seu quovismodo damnificare nullo unquam tempore presumatis nec sitis ausi modo aliquali gratie nostre sub obtentu, présentes autem quas impendenti communiri fecimus, post earum lecturam semper reddatis présentant!. Datum Bude in vigilia beatorum apostolorum Symonis et lude, anno domini millesimo quadrigentesimo nonagesimo. (Locus sigilli pendentis.) Iz ovoga teksta vidi se dakle jasno, da je kralj Vladislav II. obitelji Sakci podielio naročito plemstvo kraljevine Hrvatske, a nipošto ugarsko plemstvo. Senjska obitelj Bassani de Sacci ili Sachi, koja je g. 1490. gornji plemićki list stekla, izumrla je početkom XVII. stoljeća, a njezino je ime prešlo ili adoptacijom ili ženitbom na obitelj Kukuljević, koja je g. 1649. stekla ugarsko plemstvo, te se već u listinama XVII. vieka nazivlje „ aliter Bassani de Sacci". Sličnih primjera, gdje se podjeljuje hrvatsko plemstvo, imademo još i iz vremena Habsburgovaca. Kralj Ferdinand I. u Beču 13. kolovoza 1553. podiže braću Tobiju, Ivana, Blaža i Luku Czelenk alias Czvetnich, gradjane varaždinske, „in coetum et numerum verorum ac indubitatorum nobilium regni nostri Sclavoniae". Izvornik ove listine nalazi se u arkivu konventa u Lelesu u Ugarskoj. Kralj Rudolf podielio je u Plznju 24. rujna 1599. Gjuri Hreljcu „ aliter Petrichievich de Barleth et Radinavacz" i njegovoj djeci Nikoli, Vuku, Jeleni, Margareti i Urši, nadalje njegovom bratu Mihajlu Hreljcu ugarsko plemstvo. U dotičnoj izpravi, koja se u izvorniku čuva u zem. arkivu, piše kralj : „Edocti namque sumus non obscuris nonnullorum testimoniis, te ex honestis et nobilibus Regni nostri Croatiae. ortum" itd. Za ove Hreljce znademo iz mnogih izprava, da potiču od plemena Mogorović, da su dakle pravi praplemići kraljevine Hrvatske — „nobiles duodecim generationum Regni Croatiae".
