VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 274

274 ad sonum campane ipsius civitatis Segniensis consilio super campusium more solito solemniter congregato, ubi affuit prenominatus comes Doymus, prefati vicecomites et iudices .... atque nauclerii et ceteri boni viri de eodem consilio, „cum consensu et beneplacito domini comitis Duymi" elegerunt Dessignam Nicolai filium et Phylippum condam Rad in suos procuratores ad requirendum nomine civitatis pecuniam mutuo usque ad sex millia librarum. (Ljubić, Listine I., p. 198). Iz ovih podataka postaje posve jasno, kako su krčki knezovi obladali obćinom grada Senja. Odkako se je Senj vratio g. 1269, pod kraljevsku vlast, imao je priličnu samoupravu poput ostalih hrvatskodalmatinskih primorskih gradova. Uz knezove (comités) imao je svoje potestate i vicepostate (načelnike i podnačelnike), iudices (sudce), viećnike (consiliarii) ; a obćinski su se poslovi rješavali budi u gradskoj skupštini, koja se obdržavala pred crkvom sv. Marije i u koju su dolazili „iudices, consiliarii et universus populus" ; ili pak u gradskom vieću (consilium), kamo su dolazili knez i podknežini, potestas i vicepotestas, iudices, nauclerii i drugi dobri ljudi. U gradskoj skupštini od 20. lipnja god. 1271. izabrali su Senjani krčkoga kneza Vida i njegove potomke za vječite potestate svoje obćine. Izbor taj potvrdili su kralji Stjepan VI. g. 1271., f kralj Ladislav Kumanac g. 1275. i g. 1279. Nipošto dakle kraljevskom darovnicom, nego narodnim izborom stekli su krčki knezovi vlast načelničku u gradu Senju. Još g. 1300. potvrdjuje kralj napuljski Karlo II. knezu Dujmu „potestariam" u gradu Senju. No upravo taj Dujam, koji si bijaše prisvojio župu Gacku za smutnja na koncu 13. stoljeća, zove se prvi od svega roda svoga g. 1302. „knez (comes) senjski". On je tu čast dakle polučio izmedju 8. svibnja g. 1300, i 29. siječnja g. 1302. A kako? Po svoj prilici onako, kako su bribirski knezovi od plemena Šubić postali knezovi gradova Trogira, Spljeta, Šibenika i Omiša. Izloženi način, kako su krčki knezovi došli do vlasti, najbolje dokazuje, da je darovnica kralja Bele od g. 1260. patvorina potonjih vremena, kad je krčkim knezovima bilo stalo do toga, da svoju faktičnu vlast u Senju dokažu kojom starom poveljom, A to je moglo biti ili za Karla Roberta oko g. 1321. ili za Matije Korvina, kad je taj kralj Frankapanima Senj oteo (1469.). Vj. Klaić. Opazka urednika: Isto takova patvorina je takodjer darovnica istoga kralja krčkim knezovima za Vinodol (Kukuljević, Jura Regni I. pag. 70.); nadalje i darovnica istoga kralja od g. 1264. braći Krešu, Kupiši i Raku (Kukuljević, Jura Regni I. p. 74.) Sve tri listine patvorila -je ista ruka.