VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 243

243 31. Martinus (1224). U povelji od 24. prosinca 1224., kojom je mladji kralj Bela, upravitelj Hrvatske i Dalmacije plemenu Klokočkomu podielio slobodu, spominje se medju svjedocima „Martinus banus."

i

. U povelji, koju je sliedeće godine 1225. isti mladji kralj Bela izdao slobodnoj i plemenitoj obćini u Turopolju, nalazimo prpi put u isti mah spomenuta dva bana na teritoriju hrvatskoga kraljevstva. Jesu to „Aladár totius Sclavoniae banus" i „Wonic (Vonic) de maritimis banus"". Godinom dakle 1225 nastala je zamašna promjena u pogledu banske časti i vlasti. Ako još jednom ogledamo bane, koji su upravljali hrvatskim kraljevstvom od god. 1102 do 1225, opažamo ovo: a) U to vrieme od nekih 120 godina bilo je u Hrvatskoj i Dalmaciji preko trideset bana. Ti su bani sliediii jedan za drugim, pošto se ni u jednoj izpravi nikada ne spominju po dva bana u jedan mah. Po tom sudimo, da je od 1102—1225. bio vazda samo jedan ban, kao i za narodne dinastije. b) Bani upravljali su redovito kratko vrieme, prosjekom 3—4 godine ; neki pače samo nekoliko mjeseci. Za jedinoga bana Belusa znademo, da je banovao uzamance do četrnaest godina. c) Neki su muževi obnašali bansku čast po dva put i tri put, kao Ochuz, Jula, Martinus i dr. Izmedju jedne i druge banije proteklo bi obično više godina, za koje su vrieme obnašali različite dvorske i državne službe u Ugarskoj. d) Banom nije doduše bio ni jedan sin ni brat vladajućega kralja ; ali je medju banima bilo kraljevih rodjaka i svojaka. Naročito se spominju četiri: Belus, Dominik, Andrija i Berthold. e) Bilo je bana, koji su u isti mah bili i palatini u Ugarskoj, kao Belus i posije njega Ampudius. f) Većina je bana obnašalo i čast župana u kojoj županiji na sjeveru Drave i dolnjega Dunava; najobičnije je ban bio takodjer župan zaladske ili šimežke županije. g) Redovito se ban napominje naprosto kao ban, bez oznake zemlje, kojom upravlja. Samo god. 1181. označuje se Dionizije kao ban Dalmacije i Hrvatske ili kao „banus maritime provincie" ; a god. 1215. prvi put se čita „J(oannes) banus Sclavonie." Tek deset godina poslije (1225). spominje se prvi „banus totius Sclavonie." — Prije zlatne bulle Andrije I. (II). god. 1222. nema dakle „bana čitave Slavonije." V. Klaić. o 1 Starine XXI. p. 274—275. 2 Ibid. p. 278. *