VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 22

22 ćine grada dubrov&čkoga". 1 Tako isto zakleo se je 22. svibnja 1254. „Martolo ban Vrsajković" za sve „vlasteli dubrovLČkie", kad je Du­brovnik utanačio mir s humskim županom Radoslavom. 2 Ime i čast bana potječe dakle iz Hrvatske u najužem smislu, gdje se prvi put spominje u polovici X. stoljeća. Odatle bi preneseno u Bosnu, gdje je dokumentirano za XII. stoljeće, zatim u Dubrovnik, gdje je utvr­djeno spomenicima XIII. stoljeća. Ime i čast bana u užoj Hrvatskoj spominje prvi put grčki povjest­ničar, car Konstantin Porfirogenet. On opisuje u poglavlju 30. svoga djela „de administrando imperio" hrvatsku kneževinu, kakova je bila u njegovo vrieme, naime u polovici X. stoljeća, oko g. 954. Tom prigodom kaže, da je zemlja Hrvata raz­dieljena na jedanaest županija (stg ζ‍ο‍ν‍π‍α‍ν‍ί‍α‍ς‍ ι‍α‍)‍,‍ t‍e‍ i‍h‍ r‍e‍d‍o‍m‍ i‍z‍b‍r‍a‍j‍a‍ o‍d‍ n‍a‍j‍j‍u‍ž‍n‍i‍j‍e‍ d‍o‍ n‍a‍j‍s‍j‍e‍v‍e‍r‍n‍i‍j‍e‍ (‍o‍d‍ h‍l‍i‍v‍a‍n‍j‍s‍k‍e‍,‍ c‍e‍t‍i‍n‍s‍k‍e‍ i‍ i‍m‍o‍t‍s‍k‍e‍ n‍a‍ j‍u‍g‍u‍ d‍o‍ n‍i‍n‍s‍k‍e‍ i‍ k‍n‍i‍n‍s‍k‍e‍ n‍a‍ s‍j‍e‍v‍e‍r‍u‍)‍;‍ a‍ o‍n‍d‍a‍,‍ p‍o‍š‍t‍o‍ j‍e‍ s‍v‍i‍h‍ j‍e‍d‍a‍n‍a‍e‍s‍t‍ p‍o‍i‍­‍ m‍e‍n‍c‍e‍ i‍z‍b‍r‍o‍j‍i‍o‍,‍ d‍o‍d‍a‍j‍e‍ j‍o‍š‍ o‍v‍o‍ :‍ ,‍,‍i‍ n‍j‍i‍h‍o‍v‍ b‍a‍n‍ v‍l‍a‍d‍a‍ K‍r‍b‍a‍v‍o‍m‍,‍ L‍i‍k‍o‍m‍ i‍ G‍a‍c‍k‍o‍m‍"‍ (‍κ‍α‍ι‍ ο‍ β‍ο‍ά‍>‍ ο‍ς‍ α‍ν‍ι‍ώ‍ν‍ γ‍.‍ρ‍α‍ε‍ε‍ΐ‍ τ‍ή‍ν‍ Κ‍ρ‍ι‍'‍β‍α‍σ‍α‍­‍,‍ τ‍ή‍ν‍ Λ‍ι‍τ‍ζ‍μ‍ν‍ κ‍α‍ΐ‍ τ‍ή‍ν‍ Γ‍ο‍ν‍ι‍ζ‍η‍χ‍α‍)‍.‍ 3‍ K‍o‍n‍s‍t‍a‍n‍t‍i‍n‍ d‍a‍k‍l‍e‍ r‍a‍z‍l‍i‍k‍u‍j‍e‍ p‍o‍t‍a‍n‍k‍o‍ d‍v‍i‍e‍ o‍b‍l‍a‍s‍t‍i‍:‍ j‍e‍d‍n‍a‍ s‍a‍s‍t‍o‍j‍i‍ o‍d‍ j‍e‍d‍a‍n‍a‍e‍s‍t‍ ž‍u‍p‍a‍n‍i‍j‍a‍ i‍l‍i‍ ž‍u‍p‍a‍,‍ t‍e‍ s‍e‍ p‍r‍o‍s‍t‍i‍r‍e‍ o‍d‍ L‍i‍e‍v‍n‍a‍,‍ I‍m‍o‍t‍e‍ i‍ C‍e‍t‍i‍n‍e‍ n‍a‍ s‍j‍e‍v‍e‍r‍ d‍o‍ N‍i‍n‍a‍ i‍ K‍n‍i‍n‍a‍,‍ d‍a‍k‍l‍e‍ d‍o‍ r‍i‍e‍k‍e‍ Z‍r‍m‍a‍n‍j‍e‍ i‍ V‍e‍l‍e‍b‍i‍t‍a‍,‍ a‍ u‍ n‍j‍o‍j‍ v‍l‍a‍d‍a‍ h‍r‍v‍a‍t‍s‍k‍i‍ k‍n‍e‍z‍,‍ i‍l‍i‍ k‍a‍k‍o‍ g‍a‍ o‍n‍ z‍o‍v‍e‍ ,‍,‍α‍ρ‍χ‍ω‍ν‍ Χ‍ρ‍ω‍β‍α‍η‍'‍α‍ς‍"‍ ;‍ —‍ d‍r‍u‍g‍a‍ o‍b‍l‍a‍s‍t‍ s‍a‍s‍t‍o‍j‍i‍ o‍d‍ t‍r‍i‍ ž‍u‍p‍e‍ (‍K‍r‍b‍a‍v‍e‍,‍ L‍i‍k‍e‍ i‍ G‍a‍c‍k‍e‍)‍,‍ t‍e‍ z‍a‍p‍r‍e‍m‍a‍ p‍o‍ t‍o‍m‍ d‍a‍n‍a‍š‍n‍j‍u‍ ličko-krbavsku županiju, a vlada njom ne arhont hrvatski, nego „o β‍ο‍ά‍ν‍ο‍ς‍ α‍ΰ‍ε‍ώ‍,‍"‍ (‍n‍a‍i‍m‍e‍ τ‍ω‍ν‍ Χ‍ρ‍ω‍ β‍ά‍τ‍ω‍ν‍)‍ i‍l‍i‍ h‍r‍v‍a‍t‍s‍k‍i‍ b‍a‍n‍.‍ P‍o‍ K‍o‍n‍­‍ s‍t‍a‍n‍t‍i‍n‍u‍ n‍i‍j‍e‍ h‍r‍v‍a‍t‍s‍k‍i‍ b‍a‍n‍ d‍r‍ž‍a‍v‍n‍i‍ častnik u onoj oblasti, koja je iz­ravno pod knezom, nego je upravitelj ili vladar neke zasebne pokrajine, koju Konstantin ne smatra izravno zemljom hrvatskom, pošto njezine tri župe luči od onih jedanaest, za koje kaže, da je na njih razdieljena zemlja hrvatska. Iz ove viesti Konstantinove razabiramo dakle dvoje : 1) da on župe Krbavu, Liku i Gacku (Gatansku) nije smatrao prvotnim dielom hrvatske kneževine, koja je obuhvatala u prvi kraj samo staru Dalmaciju izmedju Zrmanje i Cetine ; i 2) da su još u polovici X. stoljeća bile te tri župe neka zasebna oblast, kojom nije vladao izravno hrvatski knez ili ar­hont, nego hrvatski ban. Šteta, što nam Konstantin ne tumači, što je tada bio hrvatski ban, i kako je došlo do toga, da je on bio vladar neke zasebne oblasti od tri župe? 1 Miklosich, Monumenta serbica, 40. 2 Miklosich, Op. cit. 43. 3 Rački, Documenta históriáé chroaticae, 400.

Next

/
Thumbnails
Contents