VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 232

232 Vrlo je vjerojatno, gotovo nedvojbeno, da je kralj Koloman, pošto je g. 1102. u Belgradu bio okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije, pridržao čast bansku, te ju povjerio nekomu svomu pouzdaniku, po imenu Ugri, zapovjedivši mu podjedno, da podvrgne redom gradove Dalmacije. Kako legenda dalje priča, ban je Ugra zaista sa trinaest brodova (lembis) pohitao do grada i otoka Raba, izkrcao se i oplijenio otok. Pošto je tako žitelje zastrašio, povratio se je na svoje brodove i čekao, da mu se žitelji predadu. No Rabljani utekoše se zaštiti sv. Kristofora, pak opremivši tri dvoveslice (cum tribus biremibus) udariše na bana Ugru. Ugra bio je bolji vojnik nego vojvoda, pak nije čekao, da mu se neprijateljski brodovi približe, već je namah na početku boja bacao na protivnike svu zalihu kamenja i strjelica, što je sve popadalo u more, jer su neprijatelji suviše udaljeni bili. Pošto je tako ban Ugra ostao goloruk, oboriše se na nj Rabljani. U prvi čas zarobiše mu jednu ladju, a zatim mu razbiše brodovlje, koje je zatim vjetar sa sjevera, naime bura, po cjelom moru razbacala. Ugra je bio prvi ban hrvatski za Arpadovića, valjda već g. 1102. ili 1103. No tko je taj Ugra? Johannes de Thvvrocz spominje još za kralja Ladislava nekoga Ugru kao osobita privrženika Kolomanova, koji je njega pratio, kad je pred stricem svojim bježao u Poljsku.

1 Nije nevjerojatno, da je Koloman posije svojemu vjernomu privrženiku povjerio bansku čast u Hrvatskoj. U poveljama kralja Kolomana od g. 1102. i 1111. spominje se takodjer neki „comes Uguranus" (Ugarenus).

2 Napokon i medju županima hrvatskih plemena, koji su g. 1102. ustanovili s Kolomanom ugovor, spominju „comitem Ugrinum de genere Chncharorum" ;^ pak nije nemoguće, da je Koloman upravo toga Ugrina namjestio za bana, pošto je pripadao plemenu Kukara, naime jednomu od onih šest plemena, „quibus pertinet banatum"

4 po nekoj staroj tradiciji. U ostalom je ime „Ugrin" bilo vrlo često u Hrvatskoj, kao obratno ime „Horvát" u Ugarskoj. Ugrinus ili Hugrinus bio je u 13. stoljeću čazmanski prépost, a poslije i nadbiskup spljetski (1244—1248.); po nekom Ugrinu prozvala se je i jedna hiža plemena Šubića Ugrinićima (1300—1498.)

5

. Napokon se Ugra (danas Vugrovec) spominje već u 13. stoljeću kao mjestno ime u okolišu zagrebačkom.

6 2. Sergius (1105.). Spomenuti već biskup Georgius ab Hermolais priča još o jednoj navali ugarskoga kralja na grad i otok Rab. On 1 „. . . sccutique sunt eum (Colomanum) de Hungária Marcus et Ugra et alü". Schwandtner, Scriptores rerum Hungaricarum, I. p. 134. 2 Kukuljević, Codex dipl. C. D. S., II. p. 5. i 17. 3 Thomas archidiaconus : História Solonitana (edidit Rački, p. 59.). 4 Rački, Documenta histor. chroaticae p. 486. 5 Vidi moju studiju „Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, p. 40—41. 6 „pro Ugra autem et Zelina" i „Vgram et Casnam" u jednoj povelji od g. 1237. Tkalčić, Mon. Civ. Zagrab. 1. p. 11. i 12.