VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 140

140 Sada jošte nekoliko rieči o povjesti senjskih arkiva, iz kojih sam crpio ova regesta. U starije vrieme nisu se čuvale gradske izprave u posebnom arkivu, već su bile pohranjene kod senjskoga kaptola. Samo izvorni statut kralja Ferdinanda III. od god. 1640. čuvao se u gradskom kaštelu (sada biskupski konvikat „Ožegovićianum") kod kapetana u posebnoj škrinji s tri brave. Jedan ključ čuvao je kapetan, druga dva senjski sudci. To mi jasno svjedoči 186. članak pomenutoga statuta, koji glasi doslovce ovako: „Item statútum, ut a sacra caesarea maiestate confirmatorum statutorum Segniensium liber originális ad auertendam rasionem aut'

aliam uiolationem in castello apud capitaneum custodiatur in cista, tribus seris munita, quarum clauium unam capitaneus, reliquas duo judices habebunt". U drugoj polovini XVII. vieka prenesoše gradjani senjski svoje gradske spise iz stolne crkve senjske u gradsku viećnicu, te osnovaše tako poseban gradski arkiv. Godine 1683. sastavi slavni i za iztraživanje domaće historije velezaslužni Senjanin Pavao RitterVitezović kratak popis svih spisa u gradskom arkivu. Popisu je naslov : „Rhegestrum privilegiorum regiae liberae civitatis Segniae, una et litterarum, in archivio eiusdem communitatis repertarum anno domini 1683.", a sačuvao nam se je u pomenutom već Daničićevu lukopisu. Iz ovoga popisa vidio sam, da je senjski gradski arkiv već godine 1688. brojio 140 izprava, ali sam se podjedno žalibože i uvjerio, da je kroz ovo 200 godina nestalo više dragocjenih izprava, koje su se ticale hrvatskih banova i senjskih kapetana: Mirka Derenčina, Mirka Perenja, Andrije Bota i Petra Berislavića. Za vrieme senjske bune, koja je trajala od 10. listopada 1719. pa sve do 9. veljače 1722., čuvala se škrinja s gradskim povlasticama, kako nam to pripovjeda Manojlo Sladović u svojoj knjizi: „Povesti biskupijah senjske i modruške ili krbavske" str. 367., u kući kneza Filipa Vukasovića tik stolne crkve senjske. Nu kako se razabire iz dalnjega Sladovićeva pripovjedanja, bila je škrinja s napomenutim povlasticama jošte pod konac godine 1721. Vukasoviću na silu oduzeta i kako se čini na novo u gradsku viećnicu prenesena. God. 1743. morala je gradskomu arkivu prietiti pogibelj od senjskoga vojničkoga zapovjednika baruna Galla, koji je poput ostalih prijašnjih senjskih kapetana svakom sgodom gazio i zlorabio stare pravice senjske, pošto je veliko vieće senjsko dne 24. svibnja 1743. jednoglasno zaključilo, da se ima za veću sigurnost odmah zatvoriti veliki srebrni gradski pečat, povlastice i sva kraljevska pisma u željeznu škrinju, te ista za pod prikovati. Godine 1825. dne 4. ožujka izgori gradska viećnica, a s njom i spisi iz novijega doba. Škrinju pako, u kojoj su bile gradske povlastice