VJESTNIK 1. (ZAGREB, 1899.)

Strana - 127

127 G. Luka Jelić rodjen je Dalmatinac, u naponu muževne snage i profesorom zadarske teologije. Po rodbinskim i prijateljskim svezama za rana se je pridružio onim neumornim radnicima na polju naše domaće povjesti i arkeologijc, koji su si pod vodstvom dičnog Fr. Bulića već stekli neprocjenjivih zasluga. Neumornim radom usavršio se je Jelić u Rimu, a preko svojih radnja stekao si je glas, koji siže daleko preko naše domovine. Pun rodoljubnog žara posvetio je sve svoje vrieme i vanrednu snagu svog duha iztraživanju domaće arkeologije i povjesti, te je tim putem došao do sretnih i zamašnih odkrivenja. Gdje se je god dalmatinsko družtvo Bihać izkazalo svojim požrtvovnim radom oko razjašnjenja naše starije povjesti, tu se je ime Jclićcvo spominjalo kao neumornog suradnika. Nu njegov je rad segnuo još i daleko preko granica naše domaće povjesti, te mu je rukom pošlo, da riješi pitanja, koja od nekoliko decenija zanimaju sav učeni sviet. Ovamo spada naseljenje Amerike po Evropljanima prije Kolumba. O tom se je do danas mnogo pisalo i razpravljalo, ali Jclića ide zasluga, da je nepobitnim arkivalnim dokazima stvar ne samo na čistac izveo, nego i pridonio takvih detajla, kakvih se nitko nije nadao, da će se naći. Ovim radom proslavio je Jelić hrvatsku znanost u tolikoj mjeri, da danas svi kulturni narodi našu knjigu proučavaju, a Jelićevo ime u svojim učenim razpravama kao autoritet spominju. Ne ću poreći, ako Engleze nazivljem najgordijim narodom, koji ponosan svojom ogromnom literaturom, riedko kada tudje pisce citira. Pred menom leži najnovije djelo o naseljenju Amerike od M. A. Shipley-eve: The norse co'.onization in America; ova knjiga iznaša Jelićeve radnje kao izvore prve vrste, te ih nazivlje „Epoch-making". Gotovo istu važnost moramo pripisati i odkriću Ptolomejevih karata, o kojima ću imati prilike još pobliže izvjestiti. Zadovoljstvom možemo se danas obazirati na naš literarni rad, koji je neumornim trudom naših pregaoca stekao priznanje vanjskog svieta. Žaliti samo moramo, da taj rad nije u onoj mjeri poznat, kako bi to želili. Za to nam je potrebno, da i tudji sviet upoznamo sa plodovima našeg nastojanja, a tad nam ne će uzmanjkati priznanje, kako nas primjer Jelićev uči. (Nastavit će se.) Dr. Hinko pl. Hranilović. Elze Dr. Theodor: Primus Trubers Briefe. Mit den dazu gehörigen Schriftstücken. 215. Publication des litterarischen Vereins in Stuttgart (Tübingen). 49. tečaj g. 1898. u Tübingenu, 8", p. 574. Cicna 9 for. Velezaslužni pisac, protest, pastor u Trstu Dr. Elze priobćuje u ovoj knjizi sva do sada pronadjena pisma prvaka slovenske reformacije Primusa Trubera. Pošto je pak istodobno sa slovenskom reformacijom razvijala se i hrvatska reformacija iz prve jugoslovjenske protestantske tiskare u Tübingenu i Urachu, bit će ova pisma od velike koristi i po hrvatsku protestantsku literarnu historiju. Ovom zbirkom mnogobrojnih pisama izpravljaju se donekle i zbirke i djela vrsnih pisaca, koji su obradjivali dosada ovu partiju jugoslovjenske vjerske historije, tako Elze, Kostrenčić, Dimic, Schnurer i drugi. Za čudo je pak, kako i Elze spada medju onu vrst slavenofobskih pisaca, koji ne može još ni sada na koncu XIX. stoljeća a da ne piše „Chrabaten", „chrabatisch" i slično o Hrvatima i njihovom kulturnom nastojanju. Dr. Fr. Bučar.