VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 89

M. STANISAVLJEVJĆ: BARANOVE ZEMLJE 89 godine 1328. zagrebačkoj crkvi izpravu, kojom potvrđuje sav njezin dotadašnji zemljištni posjed. Odlomak izprave, u kojem se spominju negdašnji Baranovi posjedi glasi: » Ville vero zagrabiensis capituli obtente et possesse per ipsum a tempore, cuius memoria non extitit, inter fluvium Zaue et inter dictos montes Meduednicha metis prescriptis concluse sunt hec: villa videlicet

... Brezth, Retcouch, Chihne, Scepniche apud ecclesiam omnium sanctorum .. . Preseka ...« U ovoj skupnoj potvrdi nema više spomena o Baranu kao prijašnjem vlastniku zemalja, što ih je odstupio crkvi. Razlog će tomu biti pravne naravi. U doba izdanja ove izprave, preko sto godina iza Baranova darovanja, nije više bilo potrebno u izpravi navoditi titulus sticanja ovih zemalja. Sada je i za njih vriedila preskripcija na temelju dugotrajnog posjeda, što je izraženo formulom »a tempore, cuius memoria non extit.« Ipak su i u ovoj skupnoj potvrdi neki od bivših Baranovih posjeda nabrojeni u saveznom toku slično kao i u skuonoj potvrdi od godine 1217. Prvi se spominje posjed Brezth (danas Brestje). Zemlja Sihcneh et Werethc iz potvrde od 1217. sada se navodi razdieljena na dva posebna posjeda, svaki sa svojim imenom: Retcouch i Chihne. Prema tomu Werethc iz godine 1217. odgovara današnjem selu Retkovcu samo što je to ime zabilježeno u starijem obliku Retkouc. Scepnica iz god. 1217. (danas Sopnica) navedena je ovdje kao »Scepniche apud ecclesiam omnium sanctorum.« Konačno se ovdje spominie i Preseka, koje nema u potvrdi od g. 1217., ali nam je poznata kao Baranov posjed, kako je to potanie razjašnjeno gore pod točkom 4. Od Baranovih posjeda iz godine 1217. ovdje nisu soomenuti: Reznek (Resnik), Tornoa cum terra Coeani i Preulaca. Vjerojatno je stoga, da ta imanja godine 1328. nisu bila u posjedu zagrebačke crkve. 8. Boronga j. Posjed Zagrebačkog kaptola Borongaj (zapravo dva posjeda: Gornji i Doljnji Borongaj) prostire se iztočno od Zagreba od prilike između današnjeg potoka Blizneca i Štefanovca južno od glavne ceste Zagreb

—Sesvete. Na staroj austrijskoj specialnoj karti zabilježena su u tom prostoru dva zaselka M. H. Gornji Borongaj i M. H. Doljnji Borongaj. Prema upravnoj razdiobi pripadali su ovi posjedi pod obćinu Sesvete sve do godine 1900., kada su pripojeni gradu Zagrebu sačinjavajući njegov najiztočniji predjel. O tomu, da je taj posjed nekoć pripadao dekanu Baranu, nemamo nikakovih pismenih spomenika, ali tradicija dovodi ime toga posjeda u savez s Baranom tvrdeći da je i on nekada spadao među Baranove zemlje. 0 tomu je Ivančan zabilježio sliedeće: »Veoma je vjerojatno, da današnji posjedi Veliki i Mali Borongaj potječu od Baranove donacije. Ime Borongaj nije moglo postati odatle, što je možda nekoć tamo borova šuma rasla, jer u takvim nizinama nije mogao bor rasti. U popisu kanoničkih opcija pređi ja XVI. vieka taj se pređi j redovito piše Barangaj. (Acta Cap. antiqua fasc. 104 nr. 4). U potonjih viekovih se je tek počelo pisati Borongaj umjesto Barangaj.«

19 Ovaj predij bio je nekada u posjedu znamenitog hrvatskog povjestničara i zagrebačkog kanonika Krčelića, kako on to sam spominje u 18 Ivančan, Podatci o zagrebačkim kanonicima, Rukopis u Hrv. državnom arhivu, str. 1.