VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 82

82 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA I najmučnija iztraživanja daju kao rezultat samo više ili manje vjerojatna nagađanja u svakom slučaju, kad oskudni i nejasni podatci sredovječnih izprava ne dopuštaju sigurnih zaključaka. No i takvi, tek djelomični uspjesi, ipak nas približavaju konačnom rješenju tih sitnijih problema hrvatske poviesti. Medu malobrojnim izpravama iz spomenutog poviestnog razdoblja sredovječne Slavonije, koje su objelodanjene u Smičiklasovu Codexu, na prvi se pogled iztiču one, što se grupiraju oko ličnosti Barana, prvoga po imenu poznatoga zagrebačkog kanonika, arhiđakona i dekana Zagrebačkog kaptola. To su većinom originali, sačuvani u arhivu Zagrebačkog kaptola, pa zato tim više privlače našu pažnju i zanimanje. Prije Smičiklasa objelodanio ih je Tkalčić u svojem zborniku »Poviestni spomenici zagrebačke biskupije I.

—II., Zagreb 1873.« Prva izprava, u kojoj se susreće ime Baranovo, presuda je Kalana, biskupa pečujskoga i gubernatora hrvatsko-dalmatinskoga, izdana oko godine 1193. Kalan je, veli se u toj izpravi, u parnici između biskupa zagrebačkoga Dominika i nekih svjetovnjaka radi zemljišta zvanog Cemenic dosudio prisegu dvojici zagrebačkih

1 kanonika i arhiđakona »... duobus canonicis atque archidiaconis Zagrabiensis ecclesie, scilicet Barano et Timporio

... super hoc, quod non civilium, sed episcopi terra esset, sacramentum indiximus.«

1 Iz ove prve viesti o Baranu vidimo, da je on oko godine 1193. bio jedan od najuglednijih članova Zagrebačkog kaptola. Kasnije, od godine 1200. dalje, nalazimo čitav niz izprava i drugih spomenika, u kojima se Baranu poklanjaju zemlje odnosno potvrđuju prijašnja darovanja ili se bar spominju njegovi zemljištni posjedi. Znatan dio tih Baranovih zemalja nalazi se u najbližoj okolici Zagreba, a protezao se po prilici od Zagreba sve do Sesveta obuhvatajući zemljišta u prostoru južno od glavne ceste Zagreb-Sesvete pa sve do Save. To su bili u istinu kraljevski darovi, jer je po njima Baran došao u posjed zemalja, koje su po svom položaju, obsegu i vrstnoći jamačno bile od najboljih u blizini Zagreba. II. Izvadci iz izprava, poredani kronoložkim redom, prikazat će nam Baranove posjede, za koje danas znamo. 1. »... terra cuiusdam hominis, qui uocabatur J erosa...« (1200. Smičiklas, Codex II—

353). Godine 1200. hrvatski herceg Andrija poklanja Baranu, tada već dekanu Zagrebačkog kaptola, zemlju nekoga čovjeka imenom Jerosa, koji je umro bez nasljednika. Izprava je original, a u njoj se na koncu navode i međe toga zemljišta ovako: »... ex una parte tangit fluuius, qui uocatur Dulus, ex alia parte conterminatur uille Pete et Vete, tercia uero ex parte conterminatur ad antiquam regiam stratam et protenditur usque ad pontem et ibidem terminatur«. Klaić je napisao kratku poviest Zagreba kao predgovor albumu, što ga je grad Zagreb izdao godine 1913. Ovaj predgovor je kasnije tiskan u posebnoj knjizi. Spominjući hrvatskog hercega Andriju i njegov bora1 Smičiklas, Codex II. str. 265.