VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 1

ZLATKO TANODI: ZAGREBAČKA »ZLATNA BULA« Dvorska kancelarija hrvatsko-ugarskih kraljeva Zagrebačka t. zv. »zlatna bula«,

1 izprava, kojom je hrvatsko-ugarski kralj Bela III. (IV.) podielio slobodštine Zagrebu (Gradcu), nastala je u ugarskoj dvorskoj kancelariji, jer su ugarski kraljevi god. 1102. preuzeli vrhovnička prava i dužnosti hrvatskih kraljeva narodne krvi i stoga imali pravo izdavati izprave pravne vriednosti za Hrvatsku. Zato je potrebno razmotriti razvoj i uređenje ugarske dvorske, kraljevske kancelarije i na temelju uzporedbe »zlatne bule« s izpravama iz vremena njena postanka utvrditi njenu diplomatičku izvornu vriednost. Szentpétery

2 dieli ugarsku sredovječnu diplomatiku na 4 diela: 1. doba oponašanja njemačkih carskih izprava (god. 1001.-—1077.); 2. doba razvoja osjećaja za značenje izprava (do god. 1205., do Andrije I. [II.]); 3. doba oblikovanja prakse izprava (do 1308., do kraja Arpadovića) i 4. doba masovnog izdavanja izprava (do kraja srednjega vieka). U prvo doba izprave stoje pod jakim njemačkim utjecajem. Nutarnje i vanjske oznake ne pokazuju nikakvu stalnost, pravilnost, ne ukazuju ni na kakav organizirani kancelarijski rad. U drugo doba prestaje utjecaj njemačkih carskih izprava, a jača utjecaj Zapada i Juga. Zapadni utjecaj dolazi iz Francuzke i traje kroz cielo XII. i XIII. st. Za Ladislava i Kolomana dolazi do veza s Hrvatskom i do državne zajednice, te u Hrvatskoj i Dalmaciji nalaze Arpadovići već razvijenu praksu izprava, što pobuđuje osjećaj vriednosti izprave u Ugarskoj i utječe na oblik izprava. Upravo u to vrieme na Zapadu, u Francuzkoj, te južnoj i jugoiztočnoj Njemačkoj sve se više cieni izprava, čemu pomaže jačanje potvrdne snage pečata, koji može svatko razumjeti, pa i nepismeni, i gledati u njemu potvrdu pravnog čina sadržanog u izpravi. Ugled imaju samo papinske i carske izprave, a u Ugarskoj sve do Bele II. (III.) samo one s kraljevim pečatom, koji daje trajnu vriednost izpravi.

3 U prvo vrieme 1 Izprava Bele III. (IV.), kojom je 16. studenoga 1242. dao slobodštine Zagrebu (Gradcu), obično se naziva »zlatna bula«, premda to ime znači samo zlatni pečat, kojim je izprava potvrđena. »Bulla« znači kovnati pečat, od kojega je ime prešlo na. samu izpravu, kao kod poznate Zlatne bule Andrije I. (II.) iz god. 1222. Slično se po olovnom pečatu prozvala jedna vrst papinskih izprava »bulama«. Budući da se ime »zlatna bula« ustalilo kod nas, ostavit ću ga, ali ću ga uviek staviti medu navodnike, kad se radi o izpravi, za razliku od samog zlatnog pečata. 2 Szentpétery Imre, Magyar oklevéltan, Budimpešta 1930., str. 36. Ovom sam se knjigom mnogo služio, jer je u njoj temeljito obrađena ugarska diplomatika, pa posljedci iztraživanja ugarske diplomatike u mnogome vriede i za nas, osobito sjev. Hrvatsku, a napose za izprave hrvatsko-ugarskih kraljeva, među koje spada i »zlatna bula«. Smatram potrebnim, da dadem sažet prikaz, prema Szentpéteryu, dvorske kancelarije hrvatsko-ugarskih kraljeva s diplomatičkog stanovišta do vremena »zlatne bule«, odnosno do kraja XIII. st., jer je ona s tog stanovišta kod nas malo poznata. 3 Izprave obćenito se diele na javne i posebničke (privatne). Javne su one, koje je izdao onaj, tko ima pravo sam po sebi izdati izpravu s javnom vjerom (fides publica), kao papa, car, kralj, uobće svaki samostalni ili polusamostalni vladar; u Italiji ovamo spadaju i sudbene izprave, a kod nas banske. Sve ostale su posebničke, koje je naime izdao onaj, tko nema sam po sebi pravo i vlast davati javnu vjeru izpravi, već mu je daje druga, starija vlast; to su izprave vjerodostojnih mjesta, raznih crkvenih i svjetovnih dostojanstvenika, kao biskupa, župana itd., te gradske izprave itd.