VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 50
50 VlESTNÎK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA neke svoje pristaše na viši stupanj plemstva, uvodi u Hrvatsku do tada nepoznate stupnjeve visokog plemstva, osobito pak barunstvo (nj. Freiherrenstand). Prva poznata podjela barunstva, s kojim je bilo spojeno i proširenje i povećanje grba jednom Hrvatu jest podjela barunstva Sv. rimskog carstva (nj. Reichsfreiherrenstand) 20. veljače 1533. Nikoli Jurišiću 27 (si. 10.). Svršetkom borbe između Ferdinanda I. i Ivana Zapolje i dalje se preuređuje ustrojstvo hrvatskog plemstva prema srednjoevropskom uzoru. Neke velikaške obitelji postaju automatski grofovskim, a značajno je, da one i dalje upotrebljuju svoje stare grbove, osim Zrinskih, kojima je kralj Ferdinand I. podielio g. 1554. grbovnicu 28 (si. 11) umnoživši im stari grb onim izumrle obitelji Ernušt, kojih imanja (Medjimurje) prelaze tom podjelom u posjed Zrinskih. Petru Erdödyju podjeljuje kralj Maksimilian I. 1565. grofovstvo povećajući mu tom prilikom i grb, postavivši onaj izvorni obiteljski u srdce novo podieljenoga četverorazdieljenog štita. 29 Kod novih podjela grofovstva i barunstva dolazi skoro u svim slučajevima do povećanja broja polja u grbu, kao i broja kaciga na štitovima, pa uslied toga grbovi hrvatskih velikaša odsada dalje mnogo su po svojem obliku sličniji grbovima austrijskog visokog plemstva nego većinom , jednostavnim grbovima hrvatskog malog plemstva, ipak je i kod velikaša vrlo riedak tip grba sa -više od 4 polja. Iznimku čine grofovski grb Draškovićev i plemićki Špoljarić (6 polja). 30 (si. 12.). Oblik grbovnica ostaje sve do polovice XVII. stoljeća sličan onomu prvobitnih iz XV. (pergamentni list s naslikanim grbom u lievom gornjem uglu), no za vladanja Habsburgovaca sve se manje daju obnove grbova već plemićima, tako da grbovnice postaju izključivo i podjele plemstva. One se proglašuju na sjednicama hrvatskog sabora, njihovo se proglašenje unosi u saborske zapisnike. Najstarije proglašenje plemićkih povelja bilo je g. 1588., kada je proglašeno 39 povelja. 31 Osobe, koje su tražile, da im se podieli plemstvo ili da im se poveljom potvrdi staro, upravljale su molbe na kralja iztičući u molbi svoje zasluge, a prilagale su samoj molbi nacrt grba, koji su željele, da im se podieli. Budući da su u svim poznatim primjercima takvih molba grbovi vrlo liepo heraldički izrađeni, može se smatrati, da je u to doba bilo u Hrvatskoj ljudi vještih slikanju grbova prema svima pravilima heraldike. Prvi poznati primjerak takve molbe nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. 32 To je molba Matije i Ivane Galica od Klokoča iz g. 1569. za potvrdu starog plemstva, zatim molba plemića Tome Milica iz g. 1572., kojom moli vladara, da njegovom rođaku neplemiću Grguru Filipoviću te njegovim sinovima i unuku podieli plemstvo, a molbi je priložio i nacrt grba. Tu molbu preporučiše velikaši i visoki dostojanstvenici kraljevine Ugarske i Hrvatske, a odobrena je 27 Bojničić: Adel, str. 80. t. 69. 28 Bojničić: Adel, str. 211. t. 153. 29 Bojničić: Adel, str. 44. t. 33. 30 Bojničić: Adel, str. 40. t. 30. i str. 172. t. 126. 31 Bojničić: Popis plemića proglašenih u saboru kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 1557.—1848. Zagreb 1896. 32 Iz zbirke arhivalija stalne arhivske izložbe u Hrvatskom državnom Arhivu u Zagrebu.
