VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 45

B. ZMAJIĆ: RAZVITAK HERALDIKE U BANSKOJ HRVATSKOJ 45 hrvatskih plemića sudjelovao u toj vojni, koji su tom prilikom, možda i prije toga, uzeli na svoje štitove posebne znakove, po kojima su se razlikovali od drugih stranih plemića, a njihovih drugova na vojni. Čini se, da su kod toga svi članovi jednog plemena poprimili isti grb ili bar iste glavne motive na grbu. Od dvanaest plemena, koje nam spominje Toma Arcidakon u svom »memorialu«, pouzdani su grbovi ovih plemena: Šubići, Mogorovići, Gusići i Karinjani-Lapčani. Grbove triju rodova, Kačića, Svačića i Jamometa (Jamometović) donose nepouzdana vrela: »znameniti« zbornik Korjenića Neorića i Vitezovićeva »Stemmatographia«. Od ostalih pet plemena nema danas ni traga grbu, a to su: Kukari, Čudomerići, Poletčići, Lisničići i Tugomirići. Zanimljivo je, da se uporedo s opažanjima Klaića: »da je povjesnica nekih plemena od XII. do XVI. stoljeća vrlo bujna, dočim je historija drugih plemena opet mršava, te se tek koji put nuzgredice spominju. Tako je prošlost plemena Kačići, Šubići, Mogorovići i Lapčani dobrano objašnjena, nasuprot o zgodama plemena Svačići, Čudomerići, Lesničići (Lisničići) znademo vrlo malo«,

1 može ustanoviti, da je bolje poznata poviest plemena, kojih su grbovi danas poznati od onih, koji nemaju grbova. Kako neka plemena brzo nestaju iz poviesti, tako se pojavljuju i nova, kao: Nebljusi i Klokočko pleme, kojih su se grbovi očuvali do danas. Grbovi četvero glavnih plemena po svojim su heraldičkim likovima starinsko jednostavni. Tako Šubići imaju u crvenom štitu crno krilo (si. 3), Mogorovići u modrom štitu pet poprečnih valovitih greda (si. 2), Gusići u crvenom štitu tri poprečne srebrene grede, a na najgornjoj sjedi na desno okrenuta okrunjena guska (si. 4), te Lapčani s crnim orlom u štitu (si. 1.). Ti će grbovi ostati još kroz stoljeća znakom plemenske pripadnosti pojedine obitelji. U Slavoniji javljaju se u isto vrieme grbovi obitelji iz plemena Nadažd, Osi, Peć, Pok i Voj, koje se obitelji već u to doba smatraju slavonskim plemstvom. Prvi točno vremenski opredieljivi grbovi jesu oni slavonskih banova: Opoja od plemena Gut-keled iz g. 1239. i Nikole iz g. 1250. Na kraju vladavine Bele III, (IV.) pojavljuju se prvi pečati gradova, no likove na tim pečatima ne smatra se heraldičkim likovima, kao Senja (1268,).

2

U to vrieme kuju se i prvi banovci »Moneta regis pro Sclavonia«, na kojima se nalazi kuna, taj najstariji lik sa slavonskog grba. To se jasno razabire iz povelje kralja Viadislava II. (g. 1496.), u kojoj se veli: »Quamvis illud regnum nostrum Sclavonic ab antiquo habuerit pro armorum insignia unum mardurem«.

3 Na slavonskim banovcima nalaze se osim kune i grbovi pojedinih banova, za vrieme banovanja kojih su bili skovani. Na kraju XIII. stoljeća javljaju se i prvi poznati obiteljski grbovi, kao na pr. Pavla, sina kneza Marka Bribirskog, s grbom plemena Šubića,

4 te Stjepana Babonića, bana ciele Slavonije, iz g. 1295.

5 (si. 5.), Do 1 Klaić Vjekoslav: Hrvatska plemena. »Rad« 130, Zagreb 1897., str. 71. 2 Laszowski Emil: Prilog hrvatskoj sfragistici I. »Vjesnik hrvatskog arheološkog društva« n. s. I., Zagreb 1896., str. 15. 3 Bojničić Ivan: Grbovnica kraljevine Slavonije. »Vjesnik hrvatskog arheološkog društva« n. s. I., Zagreb 1896., str. 15. 4 Bojničić: Grb knezova Zrinskih. »Narodna Starina« II. Zagreb 1923., str. 159. 5 Bojničić: »Der Adel von Kroatien und Slavonien«. Nürnberg 1896., str. 215, tabla 155.