VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 28
28 VIESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA Szentpétery 81 podrobno razpravlja o pogrješkama u sredovječnim izpravama u Ugarskoj, te navodi primjere i tumači njihov postanak. Glavni uzrok pogrješaka u izpravama uvjetovan je psihičkim čimbenicima, pa im najbolje razjašnjenje daje psihologija. Prema psihologu Weimeru 82 pogrješka je takva činjenica, koja se protiv namjere onoga, koji je čini, razlikuje od izpravnoga, a do te neizpravnosti dolazi zato, što zataji stanovita psihička funkcija. Pogrješke u izpravama dolaze najviše zbog nedostatka pažnje. Njih treba razlikovati od zabluda, koje nastaju uslied nepoznavanja, odnosno krivog poznavanja stanovitih činjenica. Pogrješke i zablude nastaju nenamjerno, te nemaju cilj falsificiranje, kao namjerne promjene teksta učinjene sa stanovitim ciljem, što spada u diplomatička, a ne psiholožka iztraživanja. Pogrješke najčešće dolaze u priepisima, osobito onim nastalim nakon decenija i stoljeća, ali ima pogrješaka i u izvornim primjercima. I sam izvorni primjerak jest u neku ruku prieois iz koncepta, pa su moguće i u njemu pogrješke nastale uslied prepisivanja. Zato je jedna od zadaća diplomatike, da upozna pogrješke izvorne izprave i za pojedini slučaj raztumači uzroke njihova postanka. Poznavajući okolnosti postanka izprave može se ukloniti obtužba, da se na temelju pojedine pogrješke baci sumnja na inače bezpriekornu izpravu, 83 Ova nam okolnost može najbolje poslužiti, da konačno riešimo pitanje izvornosti »zlatne bule«. Uzrok, zbog kojega je nastala pogrješka u »zlatnoj buli«, psihičke je naravi, a podkrala se pisaru radi sličnosti: rečenica, iza koje je izpušteni dio, završava s »capituli Zagrabiensis«, a s istim riečima završava i izpušteni dio, pa je pisar vrlo lako preskočio ono, što manika i prirodno nadovezao daljnji dio teksta »altera... .«. U kancelariji su čistopis izprave pisali tako, da bi pisar čitao ili bi mu diktirali tekst s koncepta. Pogrješka »zlatne bule« nastala je najvjerojatnije uslied gledanja, a ne slušanja. — Ovaj primjer pogrješke nije nikako osamljen, iako je vrlo uoadan. Szentpéterv 84 navada nekoliko sličnih primjera, koje je pronašao uzpoređujući izvorne izprave s njihovim kasnijim priepisima, n. pr. u jednoj izpravi stoji kod datiranja »M°CC°XL° septimo, septimo Id. Nov.«. a u kasnijem je priepisu izoušteno jedno od »septimo«, jer dvaput dolazi; u izpravi iz g. 1263. dolazi »quam pro persona«, a u priepisu 1348. »quam persona«, jer dvie rieči počinju s »p«, pa je jednu preskočio. Kod izvornih izprava navodi Szentoétery također pogrješke na temelju uzpoređivanja parova izprava; u kancelariji bi naime izdali za isti pravni posao dvie i više izprava — izvornika, često sa sasvim istim tekstom, koji bi morali biti podouno jednaki, ali ima u njima stilističkih razlika, pogrješaka učinjenih uguravam'em (dodavanjem) pojedinih rieči, izpuštanjem i promjenom reda rieči, makar su kadkada ovi parovi napisani istom rukom. Ove pogrješke često su ostale neizpravljene, pa čak i onda, kada je uslied njih nastao drugi smisao. Primjera za to ima već i prije »zlatne bule«, a jedan je od najznačajnijih u izpravi Bele III. (IV.) iz god. 1268., 85 koja je izdana 81 Szentpétery. A közeokori oklevélâtiratok hibâinak elemzése, poseban odtisak iz Melich-emlekkönyv, Budimpešta 1942. 82 Weimer H., Psychologie der Fehler, 2. izd., 1929., str. 5. 83 Szentpétery, o. c, str. 405. 84 Szentpétery, o. c, str. 415. 85 Szentpétery, o. c, str. 408,
