VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 18
18 VlESTNIK HRVATSKOG DRŽAVNOG ARHIVA S obzirom na način pričvršćenja pečata o material izprave mogu biti viseći i utisnuti pečati. Viseće bi objesili u ranije vrieme o remenčić od kože ili pergamenta, kasnije o svilenoj vrpci ili od konoplje razne boje. Kovnati pečati su uviek viseći; zlatne bule Arpadovića isto tako, a obješene su o svilenoj vrpci, koja je izpletena iz konaca, t. j. više tankih niti. Vrpca može imati ili jednu boju ili više boja. Obične su boje crvena, zelena, plava, žuta, smeđa i biela, a nema nikakva pravila niti dosljednosti u upotrebi boja. Duljina vrpce također je različita. Vrpca zagrebačke bule je svietlo crvena, izpletena od oko 10 niti, ali je iztrgana, te je pečat„sasvim odieljen od vrpce. Niti vrpce su, kako izgleda, kasnije izmješane, zauzlane i izprepletene, te nemamo prave slike prvotnog oblika, duljine i načina pričvršćenja bule o pergament pomoću vrpce. Da pergament jače drži težki pečat, donji bi dio pergamenta previnuli, i tako su dobili višestruku debljinu; to je plika (plica, plicatura). Pliku bi redovito na 2 mjesta probušili, većinom s dva uzporedna proreza, i kroz proreze provukli vrpcu. Zagrebačka »zlatna bula« ima također pliku, koja je probušena.u obliku četverokuta na dva mjesta. Plika često pokriva dio teksta, kao što to čini i ova. 58 Budući da se vrpca nije sačuvala u svom prvotnom obliku, možemo samo prema uobičajenom načinu rekonstruirati način pričvršćenja: Vidi sliku na str. 17. Među vanjske oznake spada i pismo, kojim se bavi paleografija. Paleografija je nauka o postanku, razvitku i naravi starih pisama. Praktička joj je svrha, da daje sa svom točnošću vjeran priepis teksta, koji tekst nestručnjak ne će moći ili će krivo pročitati. Kod kodeksa ima odrediti vrieme i mjesto postanka. Osim ove svrhe paleografija ima zadaću utvrditi razvoj pisma, a kod izprava spada pismo među važne vanjske oznake, te znatno olakšava kritiku izprave u prvom redu, ako je izprava sačuvana u izvorniku, a pomaže i kod kritike kasnijih priepisa na temelju pogrješaka u priepisu. Krug paleografskih iztraživanja u novije vrieme znatno se proširuje izpitivanjem sličnosti, utjecaja i veza pisama pojedinih krajeva, čime upućuje na kulturne i političke veze i utjecaje, te tako sama, kao i diplomatika, sudjeluje kod poviestnih iztraživanja. 59 Izprave ugarskih kraljeva krajem XI. i početkom XII. st. pisane su knjižkim pismom, debelom karolinžkom minuskulom okruglih poteza, 60 brižno i polagano su pisali pisari, s malo ukrasa i malo produžetaka na slovima 61 u jednostavnom obliku. Početno slovo su risali, kratice su ukrasili, a rečenice počinjali majuskulnhn slovom. Međutim u XII. st. dolazi do velikog preokreta u pismu, uslied promjene u pravcu kulture. 58 Izuzetak od toga čine neka Belina pisma papama, potvrđena zlatnim bulama, kod kojih je pečat obješen ili o desni rub pergamenta ili, poput onih ranijih izprava, osobito za Andrije I. (II.), tako, da bi u sredini pergament na 2 mjesta uzduž uzporedno prorezali, te provukli vrpcu kroz izreze i sa strane poleđine na vrpcu pričvrstili pečat. V. Bartoniek, o. c, str. 25. i 26. 59 Giulio Battelli, Lezioni di paleografia, Città del Vaticano, 1939., str. 4. i 5. 60 Pismo se obično dieli po veličini, prostornoj visini, u minuskulu, ako su slova pisana između 4 crte abp i majuskulu, ako su pisana između 2 crte ABP a po svrsi upotrebe, načinu, kako se izvode duktusi, u knjižko pismo, koje su upotrebljavali za kodekse i druge knjige, većinom crkvene, i kurzivu, pismo, kojem je svrha, da se nešto što prije napiše. 81 Szentpétery, Magyar okîevéltan, str. 49.
