VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)
Strana - 124
124 VIESTNIK HRVATSKOG DJRŽAVNOG ARHIVA vremena, da tu jamu zatrpavaju smećem i drugim nepotrebnim materialom, a u nju je sveden i zahodski kanal zatvora sudbenog stola, koji je smješten u staromu gradu. Kad je nakon razorenja Modruša nastala potreba, da se sagradi nova utvrda, koja će braniti pristup Turcima u ove krajeve i dalje u Kranjsku, ogledao se Bernardin Frankopan za zgodnim mjestom, gdje bi sagradio utvrdu. Kako je čitav ovaj kraj već pripadao Frankopanima, bila je tadanjem vlastniku Bernardinu poznata konfiguracija tla, pa je lako uočio veoma zgodan položaj na mjestu, koje je obkoljeno dubokim ponorom Dobre, jamama Medvedicom i Badnjem te više manje dubokim sporednim suhim koritima, od kojih je korito E — F vrlo duboko. Vjerojatno je, da dvorište staroga grada, prije gradnje utvrde, nije bilo ravno, kako je sada, nego pećinastog oblika, puno manjih i većih jama i usjeklina. Prema tomu nije bilo težko stvoriti odluku, da se upravo na tom mjestu sagradi utvrda, jer će osim čvrstih zidina, i prirodne zapreke braniti ,grad. I tako je Bernardin Frankopan oko god. 1500. na tom mjestu sagradio grad u obliku kaštela. Čitav grad pokriva plohu, koja uglavnom ima oblik nepravilnog četverokuta, kojemu je jedna stranica okrenuta prema sjevero-iztoku (ima oko 70 m), druga prema zapadu (oko 53 m), treća prema jugo-zapadu (oko 50 m), a četvrta prema jugo-iztoku (oko 56 m). Na ovoj četvrtoj stranici sagrađen je kaštel, koji se sastoji iz dviju poluokruglih kula i zgrade ravnih zidova, koja spaja ove dvie kule. Grad je sagrađen od domaćeg vapnenca, koji je samo izvana nešto obrađen, a onda su zidovi bili ožbukani. Kako je grad vjerojatno u žurbi građen i kako je u prvom redu imao služiti za obranu od Turaka, nije se kod gradnje išlo za tim, da se zgrade ukrase, na pr. tornjićima, umjetnički izrađenim dovratnicima i doprozornicima i si. Radi hitnje u gradnji nisu ni stropovi svođeni, osim u sjeveroiztočnoj kuli, koja je, čini se, bila na najizloženijem mjestu, pa su joj i zidovi u prizemlju i u prvom katu veoma debeli. Jedino je crkva sv. Bernarda nešto finije građena. Grad Ogulin bio je najprije sjedištem 13. krajiške kapetanije, a od god. 1746. sjedištem 3. ogulinske krajiške pukovnije i 6. satnije. Grad Ogulin pripadao je Frankopanima samo do god. 1553., kad ga je zaposjela kraljevska, odnosno krajiška vojska. Na molbu Frankopana odobrio je kralj, da im se grad povrati (god. 1609.), ali do predaje nije nikad došlo; sve do razvojačenja vojne Krajine (1873.) ostao je grad u krajiškim rukama. 2. Pieronijevi tlocrti grada Ogulina iz god. 1639. Najstariji poznati tlocrt ogulinskog starog grada potječe od carskog inženjera kapetana Ivana Pieronija, kojemu je kralj Ferdinand III. naložio, da pregleda sve utvrđene gradove i kaštele u Hrvatskoj Krajini i da mu podnese potanke izvještaje o stanju tih utvrda zajedno s nacrtima i osnovama, te priedloge o popravcima i preinakama. God. 1639. došao je Pieroni u Ogulin, pa je o stanju grada sastavio obširan izvještaj i izradio dva tlocrta 1 u različitim mjerilima. Jedan tlocrt pri1 Originalne osnove čuvaju se u Rudolfinumu u Ljubljani. Ovdje priobćenu osnovu izradio sam prema kopiji, koju je dalo napraviti Povjerenstvo za očuvanje spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji.
