VJESNIK 11. (ZAGREB, 1945.)

Strana - 101

DR. A. DABINOVIĆ: SLAVONSKI SABOR 1273. 101 U samoj Hrvatskoj je međutim taj prekid bio mnogo slabiji. Stari spisi nisu naime izgubljeni, kao što se vidi u slučaju splitskog sabora god. 925., gdje su opet izašli na vidjelo stari spisi salonitanskih sinoda. Pitanje je sada, da li su se stari oblici plemenskih sastanaka očuvali i poslije velikih seoba. Takvi su sastanci u svrhu plemenskog suđenja zabilježeni kod Ilira i kod Kelta. Izrazi »pagus«, »principes«, »centena«, »centenarii« odgovaraju našim župama, županima, satnijama, satnicima. Obseg paga i župe kao da se nije razlikovao. Pojam satnije ili centene odgovara njemačkoj »Hundertschaft«, koja je zabilježena ne samo u Galiji, nego osobito u Germaniji zapadno od Rajne i južno od Dunava. Izraz »conventus« za župske sudbene sastanke duboko je ukorienjen u rumunjskom i albanskom jeziku, gdje rieč »cuvant«, odnosno »kuvend« znači besjedu ili govor (Herbert van Leisen, Das siebenbürgische Problem, Genf 1943, str. 30). Predmet težkih trvenja sačinjava razprostranjenost ovih župskih područja prema primorskim gradovima bizantijskog temata Dalmacije. Gradsko područje obuhvatalo je pod kasnijim carstvom i širu okolinu u razprostranjenosti od nekoliko desetaka četvornih kilometara. Kad je zaleđe zaposjednuto od Hrvata, nastale su oštre prepirke između njih i dalmatinskih građana. Toma arhiđakon navodi jednu naredbu, izdanu od množine bizantijskih careva, — po svoj prilici su to Konstantin i Justinian, koji su zajedno vladali od god. 679. do 681. — pojedinim hrvatskim knezovima. Gradska su područja sužena u osjetljivoj mjeri poslije ahenskog mira god. 812. Pitanje je opet otvoreno prilikom splitskog sabora god. 925. i riešeno u prilog težnja dalmatinskih građana. Sve ove pojedinosti svjedoče za uporno čuvanje ranijih pravnih oblika. 4. Hrvatsko zborovanje poslije god. 1102. Događaji god. 1091.—1102. imaju svoju crkvenopolitičku i svoju svjetovnopolitičku stranu. U odnosima prema crkvi postoji u Ugarskoj i u Hrvatskoj neki paralelizam. U isto vrieme, kad je Stjepan Držislav stupio u veze s Bizantom, nalazio se je u vezama s Bizantom ugarski kralj Stjepan Sveti. Biskup Hierotoj zauzima u Ugarskoj isti položaj zemaljskog biskupa, kao što ga je zauzimao hrvatski biskup na. dvoru hrvatskoga kralja. U vrieme Grgura VII. priznaju skoro istodobno Dmitar Zvonimir i Ladislav Sveti rimsku vrhovnu vlast. Kad je poslije Zvonimirove smrti u Hrvatskoj nastalo unutrašnje razsulo, očita je težnja mađarskih kraljeva, da Hrvatsku s vjerske strane terete pred Svetom Stolicom. U Slavoniji je Ladislav nalazio očite tragove krivovjerstva (Tkalčić, Monum. episc. Zagrabiae I, 1 i Šišićev Priručnik I, 322). Kasnije će ugarski kraljevi krenuti protiv Bosne za obranu čistoće prave vjere. Krunitba Kolomanova za hrvatskog kralja, izvršena god. 1102. u Biogradu na moru, znači bez sumnje promjenu u značaju hrvatskog zborovanja. Kad je hrvatski knez ili kralj za suđenje putovao od jednog dvorca do drugog, praćen dostojanstvenicima i dvorskim svećenstvom, težko da