VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 58

58 zaštititi građane-potrošače, a u prvom redu one ekonomski slabije, od samovolje trgovaca i ostalih prodavača. To svakako pokazuje veoma razvijenu građansku svijest i osjećaj za opću korist zajednice, pa nam čini razumljivijim i onu upornost u borbi protiv kaptola i njegovog presizanja u slobodu gradske općine. Ovakove odredbe donašane su zaključkom čitave općine (»quod tota communitas id unanimiter decrevit«), a to vjerojatno iz razloga, što su ove odredbe kadkada duboko zasijecale u interese građana i gradske općine, nametnuvši u pojedinim slučajevima dosta teške stege i ograničenja stanovitim staležima građana u korist ostalih slojeva građanstva.

40 Kad se uzme u obzir još i ovo nastojanje zagrebačkih građana, onda se tek vidi koliku su brigu vodili oko svog tržišta, te su dapače i žrtve doprinašali za njegovo uređenje. Kod toga su vjerojatno polazili sa stanovišta, da je dobro i valjano uređeno tržište najbolje ogledalo grada, gradske uprave i građana, jer su u to doba stranci najprije dolazili u doticaj s tržištem, budući da su najvećim dijelom bili trgovci, koji su donosili robu ovamo na prodaju. S druge pak strane djelovalo je u tom pravcu i tržište na kaptolu kao opasan suparnik i takmac, sve dok nije došlo između ta dva susjedna tržišta do potpunog usklađenja interesa početkom XVII. stoljeća, kako je to gore navedeno, a nakon što se borba započeta g. 1292. oko ubiranja pijacovine i mitnice na gradskom području, kasnije razvila u ogorčeno takmičenje oko ekonomske prevlasti i prvenstva između ta dva susjeda i suparnika. 40 Vidi o tomu od istog pisca: »Zagrebački gradski statut iz g. 1425.« Matica Hrvatska, Kolo XXI., 1940. i »Zakup gradskih daća u Zagrebu g. 1494.« godišnjak »Hrvatska prošlost« I. 1940.