VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 143

143 86. 166. 24. juna u Varaždinu. — O. Ilija Jambrušić, franjevac, lektor teologije i provincijal oo. Franjevaca u Hrvatskoj, dozvoljava plem. Nikoli Borkoviću, sindiku franjevačkoga samostana u Krapini, te njegovoj ženi Katarini Jagušić, grobnicu u samostanskoj crkvi krapinskoj pred oltarom sv. Franje, do grobnice plem. Petra Franje Prašinskoga de Prašno. Original s pečatom. (A. S. fasc. VIII. No 837). 87. 1668. 10. januara. Na Trsatu. — Ivan Smoljanović, izabrani biskup senjski i modruški poziva Franju Čikulina na svoje svečano ustoličenje, na dan 5. fabruara i. g. Original. (A. S. miss.). 88. 1669. 6. aprila. U Trnavi. — Franjo Ratkaj piše Franji Čikulinu, da je ban poslan u Erdelj, da uredi neke poslove. Čuje glasove iz Hrvatske

; koji govore, da želi postati redovnikom, za što nema volje. Original. (A. S. miss.). 89. 1669. 12. augusta. U Karlovcu. — Grof Josip Herberstein hvali Franji Čikulinu na čestitci, koju mu je poslao o njegovom imenovanju za generala karlovačkoga. Original, pečat na hrptu. (A. S. miss.). 90. 1670. 1. januara. U Konšćini. — Župnik hrašćinski Franjo Pinelli javlja Franji Črnkovačkomu, da je u 10 sati navečer umro Marko Cerovac, župnik u Konšćini (31. XII. 1669.). Original. (A. J. miss.). 91. 1670. 28. marta. U Koprivnici. — Vicegeneral grof Ferdinand Ernest Breiner moli Franju Čikulina, da poradi kao komesar oko umirenja Hrvatske i da ga po banu (Petru Zrinskom) preporuči kralju. — Spectabilis ac magnifiée domine. Siquidem illustrissimi, spectabiles, magnifici caeterique domini domini status huius inclvti regni Sclauoniae mihi de 26. currentis mensis transscripserunt, quod in illorum nuperime conuentione decretum fuerit, ut dominatio vestra inter reliquos pro suppressione incendii, quod passim per hoc almum regnum circumurere uidetur, ad dominum comitem banum per modum commissarii delegetur, et quemadmodum praedicti inclyti status me enixe requisierunt, ut dominationi vestrae ad obeundum hoc munus, tanquam uni ex membris confiniorum, non solum licentiam praebere, uerum etiam specialem commissionem et ordinationem scriptim transmittere uelim. Itaque poterit dominatio vestra non modo in praestationem fidelis seruitii, tanquam suae sacr. caes. regiaeque maiestatis constitutus officialis, uerum etiam in publicum emolumentum suae afflictae patriae, ueluti fidus regni incola, huiusmodi onus in se suscipere, hocque negotium iuxta omnibus perspectam cognitamque suam dexteritatem eousque perducere, ut haec flammae, quae patriam hanc undequaque amplecti uolunt, omni possibili modo extinquantur, hisque sopitis ea tranquilla pace laetetur. De caetero dominatio uestra, quando ad comitem banum peruenerit, cum nomine meo humanissime salutet, meaque obsequia quatenus dominicis seruitiis non contrariantur, ei denunciet, una significando, quod si me aptum reperierit, sibi in aula suae sacrât, maiestatis quocunque modo, tarn in persona, quam per amicos meos inseruiendi, ut Ubere mecum imperet. Quoniam