VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 116

116 j Arhiv grofova Sermage-a čuvao se nekada u nekom dvorcu u Hrvatskoj (Šestine, Oroslavie), a poslije je bio prenesen u Rain, na imanje Sermagea u Štajerskoj, pa ga je grof Rikard Sermage posredovanjem župnika stenjevačkoga, potonjega kanonika i opata Ljudevita Ivančana, izručio Zemaljskomu arhivu u Zagrebu. Arhiv je vrlo obilan, a ne manje i vrijedan svojim sadržajem. Kako znamo, Sermagei stekoše velika imanja u Hrvatskoj (Šestine, Susjedgrad), po kojima su i nosili noviji predikat »slobodne gospode od Medvedgrada i Susedgrada«, putem ženidbenih veza s obitelji Čikulina. Čikulini potječu iz Italije iz Ferma. Pod konac XVI. stoljeća Ludvig Čikulini postade gubernatorom Zrinskih primorskih imanja. Obogatiše se, postadoše hrvatsko-ugarski plemići, baruni i napokon grofovi. Izumrli su g. 1746. Izumrćem Čikulinija njihova imanja predu na Sermage, a tako i njihov obilni arhiv. Prema tome se uglavnome arhiv grofova Sermagea sastoji od arhiva Čikulinija. U njemu je sačuvana korespondencija obitelji Čikulinija od početka XVII. stoljeća, gotovo do njihova izumrća. Čikulini su bili u dopisivanju s gotovo svim hrvatskim velikašima i plemićima ablegatima na carskom dvoru i t. d. Mnogi od Čikulinija obnašali su znatne domaće službe i časti. Oni su pače u Beču držali svoga agenta, koji je izvješćivao o svemu, što je saznao. Iz pisama i izvadaka priopćenih ovdje jasno se možemo upoznati s piscima tih listova. Arhiv Sermage je djelomično uređen i ima svoj popis. Ono, što nije uređeno od početka, osobito pisma, svrstao sam kronološkim redom. Pisma su u posebnim fascikulima, pod oznakom »Missiles«. Arhiv obitelji Josipović spada također u niz obilnih arhiva, bogatih svojim sadržajem. Znamo, da su plemići Josipovići u XVIII. stoljeću došli u Turopolje i stupili ženidbama u sveze s raznim odličnim porodicama. Tako su i arhivi pojedinih hrvatskih obitelji došli u posjed Josipovića. Tu nalazimo isprava i listova obitelji: Črnkovačkih (Czernkovczy od Črnkovca), Vojkovića, Pogledića i drugih, koji su nekoć zauzimali odlične i moćne položaje u Hrvatskoj. Taj se arhiv čuvao u dvorcu Kurilovcu u Turopolju, i to u staroj kuriji »Pogledićevo« na tavanu, gdje sam ga godine 1903. pronašao. Odatle je bio prenesen u dvor Kurilovački. Sredio sam ga po želji tadanjega župana turopoljskoga dra Ljudevita Josipovića. Godine 1938. darovao je Josipović taj arhiv Državnom arhivu u Zagrebu, gdje sam ga iznovice uredio, a pisma (listove) sredio u