VIESTNIK 9-10. (ZAGREB, 1941.)

Strana - 104

Zadarski nadbiskup Josip Godeassi

18 u pismu biskupu Pini-u

1

* najprije se tuži, da su neki klerici sa splitskog područja pokazali manje zadovoljavajući uspjeh u ponašanju i napretku krajem školske godine 1850./51. Iako teška srca, donosi mu do znanja zaključke o dolje navedenim klericima. Najprije govori o kleriku Antunu Bakotiću, koji je radi spomenutog dopisivanja trajno isključen iz zavoda.« Skupa s Bakotićem pokazali su se krivima radi teške subordinacije i prkosa protiv dobra reda i discipline, klerici dijeceze: Jakov Jurčev, Pavlinović Mihovil, Remetin Franjo, Perišić Vicko, Bašković Ivan, Ivasović Gajetan i Luka Botić,

20 koji su se digli protiv naredaba starješina bez ikakva razloga u njihovu korist. Ta postojanost praćena je drugim pogreškama, a trajala je više dana. Kad je neki dan u zavod došao kotarski tajnik, da spriječi njihov nenadani odlazak, nisu imali obzira odgovoriti mu na najbezobrazniji način. Mogu da zamislim kako opasan može da bude utjecaj ovih pitomaca na disciplinu zavoda.« »Uvažavajući mladenačko doba, a vjerujući u njihov popravak ubuduće, ravnateljstvo zavoda i profesori iz milosrđa daju im u ponašanju prvi red, ali s tim da klerici Pavlinović Mihovil, Botić Luka, Jurčev Jakov, Perišić Vicko, Remetin Frano i Bašković Ivan budu udaljeni iz ovog sjemeništa — kaže nadbiskup Godeassi — a privremeno da im se oduzme i stipendija. Takva mjera pokazuje se potrebnom, da se održi disciplina u zavodu i da se svom mo19 Vjekoslav Marija Pini (1785.—1865.) potječe od ugledne skradinske obitelji. Rodio se 10. IX. 1785. u Šibeniku. Najprije je bio župskim pomoćnikom u Skradinu. U Zadru je bio učiteljem i ravnateljem sjemeništa i podravnateljem liceja te dekan metropolitanskog zadarskog kaptola. Dne 1. siječnja 1839. postade biskupom šibenskim, a 6. siječnja 1844. biskupom splitsko-makarskim. Ovu je biskupiju preuzeo 26. siječnja 1845. i biskupovao do 1865. Govorio je i pisao latinskim, talijanskim, hrvatskim i francuskim jezikom. Njegov kančelir pop Mate Ivičević u svojoj knjizi »Jabuka« (Split 1867.) naziva ga »Ljudevitom Pinićem«, te o njemu kaže: »Svaka mu je riječ punila dušu, ikad bi on ozbiljno zborio, valjalo ga je mirno slušati, diviti mu se i mučati

... Bio je takvog opipa u vladanju i slabo srce ljudsko tako je poznavao, da je umio od oka izmiriti i pogoditi što tko hoće i želi i tko čemu vrijedi

... Najdraži prijatelji bili su mu siromasi. Poznavao je i komu oči žmigaj'U i komu oči klepetaju i koga dlani srbe i komu tikva prazna

... Dosta je dobra učinio, a više zla kušao i doživio. Dosta je neharnika upoznao, alli ih je trpio i iljuibeznivom riječi pričekivao.« Umro je 11. siječnja 1865.; on je zadnji biskup, koji je pokopan ispod kora Stolne crkve u Splitu. (Po podacima veleč. g. dra. U. Krizomali-a u Splitu.) Karakteristika biskupa Pini-a, koju nam je dao don Mate Ivičević, posve je točna, jer i svi spisi i druga njegova djela to potvrđuju. 20 Jurčev, Bakotić, Pavlinović, Remetin, i svi ostali, osim Botića, bili su daci I. tečaja škol. god. 1850./51., dok je Botić bio u II. tečaju teologije.