VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 90
Tako je deputacija ponovno određena, no nije joj ipak bilo zgodno da izvrši onu zadaću koja joj je bila namijenena: da pozdravi kralja prigodom dolaska u Beč, jer to je bilo već prekasno. Trebalo je da poslanici bar još nešto vladaru isporuče i obraduju ga nečim što bi išlo u prilog njegovoj porodici. Emerik Esterhazy biskup zagrebački i banski namjesnik, mogao je a i učinio je što je više mjeseci u duši svojoj snovao, da stupi s tom tajnom na javu. Zaista on ustaje te upravi pitanje staležima i redovima: »Nije li probitačno po sadašnjim poslanicima kraljevstva hrvatskoga posvećenom njegovom veličanstvu da ponude za uvijek podložnost hrvatske ' kraljevine također i ženskoj lozi ako bi izumrla muška (ne dao dobri Bog) nego li po pravu Ugarske prihvatiti Bog zna kojeg izabranog i kakvog kralja?« Ovom pitanju hrvatski se staleži i redovi sigurno nijesu nadali. Odrediti da u slučaju izumrća muškog potomka, komu su Hrvati osigurali hrvatski prijesto, da i ženski potomak postane hrvatskom kraljicom, bila je zamašni događaj. Nije ni čudno zato da se o tome raspravljalo tri dana, što je u ono doba bđa rijetkost jer obično sabori nisu trajali dulje od dva dana. Dakle vidi se da su na saboru neki pitali što će na to Madžarska reći; ali se na to odgovaralo, da Hrvatska može prihvatiti žensko nasljedstvo, makar se Madžarska tome odupirala i to odbila, jer Hrvatskoj samoj po sebi pripada kruna i pravo biranja kralja budući da je ona imala svoju krunu i kraljeve prije, nego što se je za sv. Ladislava Madžarskoj pridružila. Veoma je važno ovdje spomenuti kako je prosvijetljeni muž biskup Emerik Eszterhazy ,banski namjesnik, rođeni Madžar Čiji se rod toliko proslavio u Ugarskoj davši joj velike ratnike i državnike, izvrsno znao koje pravo irna Ugarska, njegova domovina, prema Hrvatskoj. Eszterhazy je znao da jedino kraljevina Hrvatska ima pravo da u pogledu postavljanja ženske loze na hrvatski prijesto svoje izborno pravo vrši. Senjski biskup Adam Ratkaj među mnogim također se protivio predloženoj propoziciji, jer da nema na saboru ni bana ni toliko najznatnijih rodova velikaških, pa zato on glasuje za »respirium aliquod pro soliđiori re«. Međutim staleži i redovi napokon jednodušno prihvate Esterhazyjev prijedlog i proglasili svoju rezoluciju koju sadrži sedmi članak sabora ističući da su jus Regni in regno Croatiae, Slavoniae prenijeli na žensku lozu Habsburga: »Članak sedmi: Staleži i redovi, pobuđeni brigom i požudom za osiguranje svoje domovine, a promišljajući i tolike minule pogibije, pa i opasne prevrate koji bi nasjeli u vrijeme interegna, osim toga pak želeći ovim svojim činom zaslužiti veću blagost i blagu vladu prejasne austrijske kuće, i želeći, da kad joj zamre muška loza (kojoj dobrota božja neka na sve vijeke dade živjeti i cvasti), ženski spol zadržati i na njega prenijeti kraljevsko pravo i preimućstvo, neka ga izvršuje pravom kralja i kraljevine, želeći se dakle povjeriti onoj ženskoj lozi prejasne krvi austrijske, koja će držati ne samo Austriju nego i pokrajine štajersku ,KoruŠku i Kranjsku, a stolovati u spomenutoj Austriji; određuju , očituju i odlučuju jednoglasno i iskreno, te uglavljuju, neka se poslanici, koji će se poslati k njegovom posvećenom rarsko-kraljevskom veličanstvu ,poglavito o tom napute, pače ih odmah napučuju, da ovu od rečene gospode staleža i redova o njihovoj domisli, samohotno i slobodno izraženu i očitovanu odluku i povjerene predoče i podnesu posvećenom carsko kraljevskom veličanstvu u ime gospode staleža i redova, i opet da nepropuste moliti i postići milost posvećenoga carsko-kraljevskoga veličanstva i njegovih uzmnožitih nasljednika, te blagostivno izvršenje milostivih rješenja, obećanja i osiguranja uzmnožile uspomene austrijskih vladara i ugarskih kraljeva, što su uvrštena u javne spise sabora kraljevine ugarske i pridruženih joj strana, pa i u skromne svjedodžbe izdate rečenoj gospodi staležima i redovima; ujedno neka zamole i diplomatičku osiguranje da će se sve ovo držati i uzdržati, kao što i sve ostalo što im se svidi moliti za dobro, korist i sigurnost staleža i redova«. 82 ) Ima madžarskih pisaca koji uvjeravaju da je hrvatski sabor 1712. god. prekoračio svoju kompetenciju, jer da sabor nije imao prava o tom raspravljati. To je sasvim neosnovano. Ta i sami Madžari učili su u svojim školama da kraljevina Hrvatska ima pravo da samostalno odlučuje o najvažnijim državnim poslovima. Pliverić priopćuje da su god. 1787. u Budimu bile u porabi i u svim drugim školama, osobito po gradovima, dvije školske knjige. U prvoj knjizi u trećem dijelu str. 52 ) Jura Regni II. p. 102.
