VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 83

13 u kojoj je toliko godina živio i djelovao, zainteresovào se živo za zagrebačku biskupiju. Siromašan a po prirodi veoma darežljiv zamoli kralja da bi ga imenovao zagrebačkim biskupom.

37

) I zagrebački kaptol obratio se na cara 1708. god. da bi Esterhazya imenovao zagrebačkim biskupom. Kad je bilo glasovanje od dvaju najglavnijih pretendenata senjskog biskupa Benka Bedekovića i vackog biskupa Esterhazya, prvi je dobio samo dva glasa Kaptola, a drugi petnaest, kako je to zapisano u Politicum.

38 Da ličnost Esterhazyeva bude jasnija, zgodno je napomenuti posebno njegovo zasjedanje na zagrebačku biskupsku stolicu. Prije nego je zagrebačkim biskupom postao, car ga je, jer mu je trebalo novaca za uzdržavanje grofova Csaky-a upitao preko primasa kardinala Kristijana Augusta de Saxonia, koliko bi on dao novaca u slučaju da postane zagrebačkim biskupom. Esterhazy znajući da bi time prouzrokovao simoniju, odgovori jednostavno caru: »Ja, premilostivi Princeps kralju ne mogu primiti nikakvi episkopat s nekom pogodbom, ugovorom, dužnošću ili obećanjem plaćanja«. Napominjući da bi to bila simonija kaže radi novca dalje: »da ima dosta siromaha u Hrvatskoj, svjetovnjaka, redovnika, siromašnih župnika, đaka, beskućnika i drugih ovima sličnih koji su došli na prosjački štap radi vatre, oluja, poplava, kojima je uvijek biskup bio ocem i pastirom čineći im potrebno i davajući pripomoć«.

39

) Međutim ipak obećaje ali samo: »bez ikakvog ugovora i dužnosti iz same kršćanske ljubavi«.

40

) Poslije svoga imenovanja posredovanjem bana »titulo charitativi subsidii«, davao je 1500 prve godine, a drugih godina, dok se mir nije povratio u Madžarskoj 1200 renskih forinata. Da je dobro znao što bi se dogodilo u slučaju kad bi on simonijom prispio na prelatsku stolicu, dokazuje jedno njegovo pismo, gdje kaže u slučaju simonije konfirmacija bi za biskupa bila ništetna. On kao biskup ne bi imao jurisdikcije niti bi mogao župnicima upravljati; ispovjedi bi bile isprazne, sakramenti bez ploda. On to sve prijavi rimskoj kuriji. Ovdje su pak, u prvi mah krivo shvativši, naredili mu da »u roku jeifyie godine« ostavi zagrebačku biskupiju. Esterhazy obrativši se na kralja, napokon srećno završi potvrdom Klementa XI. pape koji ga konačno dne 9. rujna 1709. potvrđuje za zagrebačkog biskupa i ujedno ga određuje, »ab omnibus, quibuscunque innodatus forte existeret censuris Ecclesiasticis«.

41

) Svi se životopise! slažu u tome da je biskup Esterhazy bio neporočna čista života, urešen mnogim krepostima među kojima da se je ipak najviše isticala pobožnost, darežljivosti i pomaganje siromaha. Nije bez vrijednosti napomenuti da se jače osvijetli biskupova poniznost, jedno njegovo pismo o. Stjepanu de Zagrabia, gdje se nazire biskupova želja da postane članom prosjačkog Reda kapucina. Promatrajući stvaralački lik biskupa Esterhazya kao banskog namjesnika, vidimo da je bio u užim vezama s carskim dvorom u Beču i kardinalom Kristijanom Augustom de Saxonia. Esterhazy je bio na dvoru veoma uvažena ličnost, te nije ni čudo kad je bio savjetnikom i Josipu i Eleonori i Karlu III. Koliko je zagovor Esterhazya vrijedio na dvoru još dvije godine prije ostvarenja hrvatske pragmatične sankcije pokazuje pismo plemenitaša Ignacija Požunskoga, zagr. suca, koji moli biskupa da bi posredovao za njeg radi neke stvari kod cara, bana i madžarske kancelarije.

42

) Ostrogonski nadbiskup i kardinal Kristijan August od Saxonije imao je veliko značenje u životu i radu biskupa Esterhazya. Iz njihove korespondencije vidi se da je kardinal August bio pravi »parens« biskupu Esterhazyu. Kardinal Kristian August simpatično gledajući biskupa Esterhazya, stao se zanimati i za hrvatske prilike, pače on je i protežirao hrvatske interese na carskom dvoru, gdje je on bio njihovim moćnim zagovornikom. Jedno pismo hrvata7

) Libelli suplices I. br. 45. Nad. arhiv. 38

) 584/6 nad. arhiv. 39

) Barle 13 p. 40

) Op. cit. 13. 41

) Barle p. 15. *

2

) Nadb. arhiv Ep. ad Ep. LU., 65.