VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 81

81 zajamčila Habsburškoj dinastiji pravo nasljedstva po muškoj lozi, dok je isto pravo austrijska kuća u Madžarskoj stekla tek 1687. god. Prema tome moglo se dogoditi da bude prekinuta sama personalna unija medu hrvatskom i madžarskom kraljevinom. Što treba, dakle, da mislimo, pitamo se s Hornom piscem madžarsko-hrvatske nagodbe, o čudnim napadajima nekih polemičara prema kojima bi Hrvatska bila samo jedna pars annexa, subjecta, ili subjugata madžarske krune? Evo na pr. što se 1896. god. štampalo na tisuće primjeraka u štetu Hrvatske: »Ovo triunitarno kraljevstvo (Hrvatsko-Slavonija-Dalmacija) sačinjava u unutrašnjosti madžarske države zasebni konstitucionalni teritorij koji uživa autonomiju u toliko koliko jedna pokrajina; i s tog razloga daje se ovoj pokrajini ime »anektirani krajevi«. Izraz »partes annexae« po prvi puta susrećemo u »corpus juris Hungarici« u 1526. god. neposredno iza poraza na Mohaču, dakle u času kad je to Madžarima uistinu trebalo. Rođenje ovog izraza pada dakle u doba kad Hrvatska daje Zvonimirovu krunu Ferdinandu I. Da li je Hrvatska bila smatrana pars annexae odgovorit će nam sam Corpus Iuris Hungarici vrelo sve pravne mudrosti madžarske. Hrvatska je spomenuta po prvi puta u zakonodavnom djelu Corpus Iuris Hungarici u 1435. god. Ovdje je potpuno uspoređena s Madžarskom. Prvi članak dekreta počinje: »u kraljevinama našim Ugarskoj i Slavoniji kao što i u erdeljskim stranama!« Pod Slavonijom razumjeva Directio methodica Corpus Iuris Hungarici: »Samim imenom Hrvatske ili Slavonije obično se označivaju tri ilirska kraljevstva Dalmacija, Hrvatska i Slavonija«. Antiteza stanovištu madžarskih polemista stoji i prvi članak šestog dekreta Sigismunda 1435. god. nazvan Majus: »In Waywodam partium Transylvaniensium, banorum regnorum Sclavoniae.«

34

) U šestom članku III. dekreta god. 1471. opet stavlja: »Sive in Regnis Sclavoniae, Dalmatiae, Croatiae et in partibus Transylvanis habet.. ,«

35

) U 13 artiklu II. dekreta Matije Korvina (1464.): »Naša kraljevina Slavonija i erdeljske strane neka budu sačuvane u svim svojim starim dobrim sloboštinama, običajima i pravima«. Decretum I. sive Maius, Ladislava II. 1492. god. također dobro razlikuje partes i naše kraljevine: »jer će kraljevsko Veličanstvo, kraljevinu sa drugim kraljevinama, kao što Dalmacijom, Hrvatskom, Slavonijom i erdeljskim stranama, i provincijama njima podložnim, i gospodu prelate i barune, sve crkve, i crkvene osobe, i plemstvo i gradove, kao što i ostale stanovnike i prebivaoce istih kraljevina i erdeljskih strana, sačuvati u starim pravima privilegijama, imunitetima i odobrenim običajima

...« I Habsburgovci su također Transylvaniju označivali pod imenom »partes«. Tako Ferdinand I. u svom prvom članku prvog dekreta o Transilvaniji kao partes »Ut nonnulli Nobiles, qui partes Waywodae sequuntur, et cum eo in partibus Transylvanias agunt«.

30

) Veliki broj ovakvih i ovime sličnih dokumenata što posebno nabrajaju Jos. Pic u svom djelu: Die nationale Kampf gegen das ungarische Staatsrecht« i Pliverić u »Beiträge zum ungarisch-kroatische Bundesrecht« ,očito dokazuje da izrazi »partes annexae«, subjugatae ili subjectae« ne odnose se na Hrvatsku. Istina, Madžari su nastojali pod »partes« razumjevati i Hrvatsku, ali nisu zaboravili da kušaju spremiti propast našoj suverenosti uzimajući naše financijalne odnose pod svoju krunu. No narod je listom prosvjedovao sa svog sabora protiv takovim povredama, te je kralj Maksimilijan morao naše pređe pomiriti posebnim nalogom madžarskoj komori. Izdana je posebna povelja osiguranja kojom su odbačene povrede Madžara u pogledu financijalnih posala. Sve odluke madžarskog zakonodavstva o ovim stvarima »nec ullum censum seu taxam in publicis constitutionibus expressam kao »nezakoniti u Kraljevini Hrvatskoj na sva vremena — tarn praeteritae quam futurae taxae — sve ovo je poništeno. Samo zakonitim i redovitim sucima našeg kra34

) Kuk. Jura R. II, 4. 35

) Op. cit. 6. p. 3B

) Corpus juris Hungarici.