VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 65
6$ »tractatu et«. Nadalje je ukratko priklopljena nacrtu mađarske dvorske kancelarije inicijativna deklaracija u koliko se dotiče nasljednoga prava. Ovo je nasljedno pravo, kaže poslanica, očito uzbibano krivim tumačenjem zlobnika, a sada je opet utvrđeno na pravnoj podlozi pravom (aequissima) deklaracijom staleža. 5 ) Vrhunac zanimljivosti čitatelja sigurno dosiže u karakteristici ove poslanice, koju sačinjavaju Leopoldovi uvjeti za krunidbu njegovog sina. Dosad je samo saDor postavljao uvjete prilikom krunidbe, a sada ih utvrđuje car (»si tarnen«). Car će, kako kaže poslanica, da ostavi netaknutima po svojoj prirodnoj milostivosti sva prava novooslobođenih zemalja, i sva prava potvrditi, pače on će ove zemlje pripojiti mađarskoj kraljevini, iako one pripadaju u njegovu nasljednu baštinu, jer su osvojene njegovim oružjem. No, on će taj plan ostvariti, samo ako se 1) uglavi sa saborom formula o »dvoumnostima, štetnostima i o stvarima, koje su očito neprovedive«, stvorena formula će se sjediniti sa zakletvom krunidbenom Ferdinanda I. , — i 2) ako se u krunidbenoj zakletvi Ferdinanda I. uništi ius resistendi, kako je to već inicijativna deklaracija odlučila . Osim ovih dvaju uvjeta, car navodi u svojoj poslanici treći, također velike važnosti, s kojim traži da staro nasljedno pravo, stečeno svečanim ugovorima austrijske kuće sa zemljama sv. Stjepana, i s primogeniturom, koja je de facto uvijek važila, da se sada uzakoni u krunidbenom dekretu kao i »de jure« uvijek obavezni zakonski nasljedni red. Ova se tri uvjeta moraju ostvariti što prije, a najdalje za 14 dana. Kada budu stvoreni i inauguralni članci, onda će istom car htjeti slušati i rješavati mađarska i hrvatska »gravamina«. 6 ) Napokon, car je staležima najavio da će rado primati prijedloge koji se tiču nekih promjena u tadašnjem pravnom poretku u svrhu nijhovog boljitka. 7 ) 2. MUŠKI NASLJEDNI RED PO PRAVU PRIMOGENITURE Najpreča briga careva bila je da se najprije ustanove članci krunidbe i nasljednog reda. Stoga je razumljivo da je logično postupao kada je, ugađajući svojim interesima, zabranio jednu komisiju, koja je tražila da se njihova gravamina riješe prije krunidbe. Međutim uzaludno su Mađari nastojali da se njihov zaključak o Josipovom krunjenju imenuje u zakonu riječju »izbor«. Ova je riječ morala netragom iščeznuti u krunidbenim člancima 1687. god. To je htio car. Zašto su se Mađari toliko navraćali na »izbor«, nije nam tajna. To stremljenje k »izboru« nije bilo toliko teorijskog koliko praktičkog domašaja. Dobro su znaii dalekovidni Mađari da će ovaj zakonski nasljedni red značiti samo apsolutno vladanje. Znali su oni što je rekao knez Dietrichstein u tajnoj konferenciji kod cara 19. decembra 1687.: »Die Edelleuth muessen denen anderen in denen oneribus gleich gehalten werden von ihren guettern«. Carski dvor je htio udariti porez i na plemstvo koje je uživalo starinsku povlasticu po kojoj nije trebalo plaćati porez. Ladanjsko plemstvo smatralo se time duboko uvrijeđenim. Oni su se zapravo morali porezom izjednačiti s prostim kmetom. Postati »Plebs« nijesu mogli zamisliti. Zato je morao preventivni »izbor« izjasniti mnogo neugodnih slučajeva. Ali ovakav lijek mogli su Mađari u ovo doba carskog osvajanja zamijeniti jedino bolnim Horacijevim uzdahom: »Huncine solem tarn nigrum surrexe mihi«. U zapisniku požunskog sabora nalazimo 7. novembra da Mathus sa svojim poslanicima iz Donje kuće predlaže izbor u slučaju da naslijednik prijestolja, kojed treba okruniti za kralja, bude nesposoban, ili kako Fesler-Klein kažu, i da bude mladoljetan. Iako su poslanici županija bili nedovoljno opunomoćeni oni su glasovali za ovaj prijedlog. Konačna odluka je pala 10. novembra 1687. Međutim, car to nije želio. Morala se udesiti ravnoteža. To je postigao posrednik između cara i zemlje palatin Eszterhazy kada je rekao da se neće smatrati čin inauguracije izborom, nego samo publikacijom osobe novog kralja, premda 6 ) Turba op. cit. I, Beilagen Nr. 2. 6 ) Turba: op. cit. Beil. No 2. 7 ) Turba: op. cit. Beil. No 2.
