VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 28

28 do beča. I na to bise aldomašniki i ovodniki dobri i poštovani muži Andrej Šebetić, ki boga na to moli, Grge Babić, Mihalj Črnavić, Matij Krajač, Marko Sedlar i ja pop Luka Novaković, ki pisah ta list, budući na to prošen dobrovoljnim zakonom ot obiju stranu. I ka strana to pogovori, ostaje grivan 20 to 5. I ja Šime sudac, videći obi strani dobro­voljni, postavih pečat plemensku zdola visuću za višu pravdu i više verovanja. V letih gospodnih 1535. Original na pergameni u državnom arkivu u Zagrebu. Pečat otkinut. 2. 1538. U Pečnom. Lovrinac Cogulić prodaje komad vinograda i puste zemlje Vidaku iz Perne. Ja Lovrinac Cogulić dajem na znanje vsim i vsakom, komu se pristoji i pred kih obraz pride ta moj list otvoren, kako ja, imajući veliku potribšćinu s mojom ditcom, i počeh prodavati jedan mal sadić vino­grada, a š njim jedan kus puste zemlje i počeh nuditi bližne i dalne jednoć i drugoč po zakonu i pokloniše se bližni i dalni, nego pride k mani Vidak iz Perne i poče se s manom činiti i učini se s mano za t više rečeni sadić i za tu zemlju. I na to ju prodah, u tom slobodan budu­ći, za 3 dukata i za 5 širokih s tim zakonom, da ima više rečeni Vidak davati desetinu u Pernu svetoj Mariji za mojih mrtvih duše, a mani ili mom ostanku dohodak jednu pogaču, te pile, ter sodinov 12, a ja mu z dobrimi muži opeljah tu zemlju i mednike postavih. To su meje, naj­prvo doli gredući velikim putem, samo izlagajući od puta jednu malu obricu, dohodeći k sadiću Havuzića, vrnuti se je doli prek puta na Oklukah pod sadić Havuzića, ondi je mednik ukopan, od onoga mednika pod ubrižjom uz hrastić mednik ukopan, od toga mednika u treti ravno gredući rebarjom ter u hrast, a na hrastu križ, od toga hrasta doli do potoka, a od potoka drugu rebarju gori gredući na ledinu, kadi je mednik ukopan, od toga mednika poli vinograda Begova v mednik ukopan, od toga mednika poli vinograda Begova v mednik ukopan, ter gori ravno na hrast, u hrastu križ, od hrasta ravno do puta. Toti se meje stase. I ja više rečeni Lovrinac Cogulić, opeljavši, prodah i zavi­kuvičih više rečenomu Vidaku, njemu i njegovu ostanku vikuvičnim zakonom. I ki bi otil tim potresu, učinismo zavazak, plati 15 grivan gospodinu, a toliko, ki je protivni. I pri tom biše dobri muži jaldoma­šnici, najprvo Domin Mihalj, kapelan gospode Peranske, Ivan sudac

Next

/
Thumbnails
Contents