VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 188

188 minus sunt scientiarum ignari (excepto quod glagolitice missam perlegere norint) quam ipsa rudis plebecula, vitae quoque perraro ad normam ecclesiasticam compo­sita, vagi quoque ac inconstantes ...« Ljubić preporuča, da se ovi svećenici dadu u isusovačke kolegije, gdje će za svoje zvanje biti odgajani. 1624. 10. okt. piše ljubljanski biskup Toma rat. vijeću i saglasuje se s mni­jenjem o. Ljubica. Navadja vrlo dobar primjer: Martin Dobronić (Dobronitius), Uskok i vlaško dijete svršio je teološke nauke u isusovačkom alumnatu u Grazu, i postao je svećenikom, vršeći to zvanje negdje kod Koprivnice. Tamo je vrlo bla­gotvorno djelovao. Postao je zagrebačkim kanonikom i opatom B. D. M. Slavi ga kao odlična propovjednika, koji je »miracula praestitit«, medju šizmaticima ali nije ništa osobita i korisna učinio. Umro je u Zagrebu prije nekoliko godina. Biskup Toma putovao je i u Rim s fr. Petrom reda franjevačkoga, i prisustvovao njegovoj posveti za biskupa i toj posveti asistirao. Dobio je »dispensationes apostolicas«. S ovim biskupom Petrom raspravljao je u Grazu g. 1619. o pitanju spomenutih svećenika. U dodatku k tomu pismu, piše biskup Toma, da je prije nekoliko godina neki franjevac biskup iz Bosne, vraćajući se iz Rima, umro kod Sv. Petra i Kunšperga (na Sutli), u kući nekoga biskupskoga vikara. E. Laszowski PRILOG HISTORIJI PROTESTANTIZMA U HRVATSKOJ 1647. 23. januara. Požun. Bar. Gjuro Ratkaj, kanonik zagrebački javlja medju inim grofici Elisabeti Erdödy: »Ovdi na samo mlado leto ukral je jedan inoš eršeku jedno pismo otajno pri svojem gospodinu, u kojem jesu bili tolnači i modusi, kako bi Rakoczia iz herčestva vergli, pokidob da je tuliko cesaru i veri katoličanski suprotivan, koje pismo on inoš odnesal je jedne varmegije poštu, on pako Rakocziu poslal i z mladi­nošem. Sada pako stanovito sam čul od gospodina palatinuša naufanom povida­juč, da Rakoczi onu najmle vojsku, koju je krajl lengjelski odpustil i u Moravi da misto pervih pet jezer, sada ima deset nimške vojske, otuda z velikim trudom go­spodin palatinuš izhodil je pri Luteranih i naših, da se listor 65 samo, da cirkav kaj ih oni jesu prosili 182, nemarajuči za račun kojega naši jesu učinili, u kojem stoji, da naši u vsoj Vugerski zemli nemaju veče nego 729 cirkvi, a oni 4182. Tur­ski car i budimski vizir poslali su simo pošte cesaru i palatinušu na pozdravljen je, ter da mir deržati, onoga zato koj je od cesarove strane u Carigradu da nete imati, pokehdob da je jednoga Turčina vubil, za vse obilnije ako Bog da, hoču v. g. povidati na niči, jer zevsems tašenkuvati mislim priko Drave«. Origin, s naslovom i pečatom u arkivu zagreb. kaptola: Correspond. Elisa­bethae Erdödy. 1687. 26. februara, u Beču. Leopoldus dei gratia electus Romanorum imperatur semper augustus, ac Germaniae, Hungariaeque etc. rex. Spectabilis ac magniiice fidelis nobis dilecte. Anno abhinc quarto, dum nos iuxta attributam per nos sibi authoritatem in articulari accommodatione et execu­tione negotii religionis, qua praeses eatenus institutae commissionis cum reliquis vobis adiunctis commissariis processissetis, inter caetera functionis vestrae munia e

Next

/
Thumbnails
Contents