VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 179
179 ščina«. Urbar ističe, da su sami kmetovi od svoje volje odlučili vršiti ovo podavanje, i to bilo ručnim bilo voznim težacima. Vidi se, da je opasnost od blizine Turaka djelovala na stvaranje ove odluke, jer su čvrste samostanske zidine imale pružiti sigurnost u slučaju potrebe svima jednako, redovnicima i podanicima. Kod izgradnje samostanskih utvrda suradjivali su i susjedni plemići time, što su odredjivali svoje kmetove, koji će sudjelovati kod njihove gradnje ili popravka. Premda su to bili strani podanici, samostan im nije davao hranu, osim ako im je prior dao jednom ili dva puta vina. Bio je poseban običaj, da su stranci gradili unutar samostanskih zidina spremišta (cellaria) ili i zgrade, u kojima su čuvali svoj imetak. Ovakovi su stranci imali dužnost uzdržavati onaj dio samostanskog zida, koji je bio najbliži takovom njihovom spremištu. Izgleda naime, da su se takova spremišta gradila uz samostanski zid. Tuži se prior, da su se u ovakovim spremištima stranaca, u kojima su oni čuvali svoju imovinu, često sastajali ne samo razni ljudi, već i žene lošeg glasa, pa da se tamo pijančevalo i vodili razgovori kao u krčmama. Stoga general pavlinskog reda odredjuje, da u buduće svaki onaj, koji će tražiti dozvolu, da smije unutar samostanskih zidina graditi ovakova spremišta za svoju imovinu, mora jamčiti, da se takova šta ne će dogoditi, »jer onaj, koji daje priliku za zlo, kao da je sam zlo već i počinio«. Takove su naime pojave na štetu samostana, kvare mu ugled i ne smiju se trpiti u buduće. (Ne domus servorum Dei fiat veluti taberna ebriatorum et sicuti spelunca latronum) . V. O SLUŽBENICIMA (OFFICIALES) Samostan u Strezi imao je, kao i ostala veća vlastela u to doba, posebne službenike, koji su pomagali prioru samostana kod uprave posjeda i kod naplate raznovrsnih podavanja, što su ih podanici bili dužni vršiti. Naš urbar spominje dvije vrste takovih službenika. Jedno su bili lugari (custodes silvarum), a drugo su bili seoski knezovi ili starješine (villici). Iz urbara vidimo, da su jedni i drugi imali točno propisane dužnosti, ali su zato uživali posebna prava, sloboštine i prihode. Lugari su bili dužni svakog tjedna najmanje jednom obići sve samostanske šume. Oni su ujedno čuvali oranice i livade, vršili su dakle i službu poljara. Radi vršenja svoje službe bili su lugari oprošteni od podavanja jednoga težaka na tjedan u ime »gospodčine«; uz to nisu trebali plaćati daće u novcu, a niti podavati časti i daću u žitu. Obično su pako lugari bili oprošteni i od plaćanja državnog poreza (»dimnica«).
