VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)

Strana - 115

at i upravljajti ne prestaju, i da će njegovo veličanstvo obradovati vjerne svoje staleže neprekidnim redom svojih muških potomaka; nego znadu opet i to dobro da su kraljevi i vladaoci onako kao i ostali ljudi smrti podvrženi. Uvažavaju također zrelo i promišljeno tolika preslavna djela i pretšasnika posvećenog carsko-kraljevskog veličanstva, počinjena u miru i ratu za napredak općeg dobra domovine, i za vječiti spas vjernih svojih državljana; jer ne samo da je ovu svoju nasljednu kraljevinu i pridružene joj strane, kraljevine i pokrajine uzdržalo u onom stanju u koje ga bijahu postavili njegovi pomenuti preslavni pretšasnici, već ju je i u posljednjem turskom ratu od najžešćih neprijateljskih navala hrabro obranilo, te svojim pobjedonosnim i srećnim oružjem raširilo u pridruženih joj kraljevina i pokrajina, a sve to na neumrlu slavu svog imena i na vjekovitu sigurnost staleža i redova pak i svih skromnih državljana, tako da će se moći za sva buduća vremena sačuvati od svakog izvanjskog i domaćeg meteža i pogibije, te usprkos svakoj i izvanjskoj sili, srećan vijek vjekovati u blagom i neprestanom miru i u iskrenoj slozi. Želeći nadalje pomnjivo zapriječiti i svaku domaću smutnju, pa sve jade beskraljevlja, koje se lako rađaju, kao što to sami staleži i redovi kraljevine od starine najbolje znaju; potaknuti također hvale vrijednim primjerom svojih predaka i želeći se pokazati zahvalnim i vjernim prema posvećenom carsko-kraljevskom veličanstvu, svomu premilostivom gospodaru; prenose i na ženski spol prejasne svoje austrijske kuće pravo nasljedstva glede kraljevine i krune ugarske, kao što i strana pokrajina i kraljevina na nju spadajućih, koje su već pomoću Božjom predobijene, ili koje će se još predobiti, ako (nedao milostivi Bog!) ne bude muškog poroda posvećenom carsko kraljevskom veličanstvu. Prenose pak to pravo ponajprije na potomke pomenutog sada vladajućeg posvećenog carsko-kraljevskog veličanstva; ako tih ne bude, na potomke pokojnog Josipa; pa ako ni tih ne bude, na potomke pokojnog Leopolda, careva i kraljeva ugarskih i na njihove zakonite, rimokatoličke obojeg spola nasljednike, nadvojvode austrijske i to po redu prvorodstva, ustanovljenom od posvećenog carsko-kraljevskog sada vladajućeg veličanstva i za druge svoje kraljevine i pokrajine nasljedne, u Njemačkoj i izvan nje ležeće, koje će po navedenom pravu i redu nerazdijeljeno i nerastavno, zajedno skupa, i to s kraljevinom ugarskom i sa stranama, kraljevinama i pokrajinama njoj pridruženim nasljedstveno posjedovati, vladati i upravljati. I pomenuti red nasljedstva primaju, te ovako isto nasljedstvo ženskog spola, u prejasnu austrijsku kuću uvedeno i priznano, po navedenom gore redu također ustanovljuju (protegnuvši na nj sada za onda 2. i 3. članak od god. 1715.). Određuju također, da se taj red imaju gore navedenim načinom proglašeni baštinici ženskog spola iste prejasne kuće, kao što i njihovi obojega spola nasljednici, nadvojvode austrijski, primiti, odobriti i držati, pa gore navedene od posvećenog carskokraljevskog veličanstva također načinom rečenim premilostivno potvrđene diplomatičke i druge sloboštine i povlastice slavnih staleža i redova kriljevine i pridruženih joj strana kraljevina i pokrajina onako kao što naređuju gore navedeni zakonski članci, u sve vijeke prije krunidbe potvrditi. Samo kad bi i rečenog ženskog spola posve nestalo, pridržavaju si staleži i redovi svoj drevni, starovječni, odobreni i primljeni običaj i preimućstvo, da mogu izabrati i kruniti svoje kraljeve«. Karakteristika je prvog članka spontanost ponude madžarskog sabora, isto kao što je i car bez ikakve molbe od strane Madžara potvrdio sva prava i sloboštine madžarske kraljevine. Njegova garancija označuje veliku očinsku ljubav prema madžarskoj kraljevini. Ali težište je ovog članka stavljeno na ideji da li carski nasljedni red, koji je proglašen jednodušno od svih staleža i redova ponuđen caru svečanom deputacijom u Beču, primljen od careve strane i da vrijedi za sve strane, kraljevstvo i provincije madžarske krune. Staleži se zahvaljuju caru na predloženoj uniji između njih i ostalih nasljednih zemalja Habsburške kuće, jer takvo osiguranje unije oni su uvijek željeli da se zaštite od izvanjskog nasilja, i da sačuvaju mir u domovini. Isto tako nasljedstvo u svetoj kruni madžarskog kraljevstva i u stranama koje su joj pridružene biće isto kako navodi članak kao što je temeljeći se na normi koja je već određena ustaljena, objavljena i primljena u drugim kraljevinama i nasljednim provincijama carevim koje se nalaze u Germaniji ili izvan nje. Tako da onaj kralj ili kraljica iz kuće Habsburške koji će biti nasljednik kraljevina i provincija prema spomenutoj normi primogeniture, koja je primljena u austrijskoj dinastiji, biće isto tako, nasljednim pravom, također smatran i okrunjen kraljem Madžarske i strana koje su njoj privezane i koje se moraju smatrati nerazdruživim.