VJESNIK 8. (ZAGREB, 1939.)
Strana - 113
ženske loze! Evo sve do nas srećno prispjelog nasljedstva preslavnog vladajućeg našeg kraljevskog veličanstva!« Ovu misao je Szluha još na svršetku govora opet naglasio, jer je htio da poluči ono što su njihovi pređi u davna vremena već učinili. »Evo srećne sve do nas prispjele glasovanjem vaših otaca srećno vladajućeg nasljedstva, neka bi našim glasom zauvijek i s pravom protegla srećno vladajuća sukcesija i na žensku lozu veličanstvene kuće! Dakle, neka se ovjekovječi na slavu Boga i spas svojih naroda, i kako rekoh, neka živi!« Kad je Szluha završio svoj vatreni govor sa vivat, u »diarium« piše da se ovaj vivat još tri puta gromovito prolomio dvoranom. Pošto je vivat prestao vice-palatin predloži da se ova rezolucija staleža javi magnatima po jednoj izabranoj deputaciji među staležima, da svatko znade da su oni primili ženski nasljedni red: »sponte, bénévole, nemine cogente«. Među tim poslanicima koji su izvjestili gornju kuću o svojoj rezoluciji bio je »Dnus Georgius Czyndery Partium Croatiae Ableg. kako to navodi »diarium« 1723. godine. Stigavši ova deputacija pred magnate Acsady, jedan od deputata, lijepim govorom obznanio je magnatima da su staleži jednodušno, svojevoljno, dobrovoljno primili nasljedstvo ženskog spola po primogenituri i da traže da se njihov primitak i ponuda svečanim poslanstvom preda Njegovom Veličanstvu. Međutim i magnati su sa svoje strane poslali u donju kuću svoje delegate koji su imali istu zadaću što i poslanici donje kuće. Među njima bio je i naš grof Ivan Draskovic. Biskup Gabrijel Erdedy, koji je bio na čelu ovog poslanstva za donju kuću izjavio je pred staležima da se magnati žele potpuno pokoravati njima objavljenom primitku o sukcesiji, tako da se smatra ovaj primitak nasljedstva i kod svih drugih kraljevina i provincija koje spadaju pod Svetu Krunu (tu je naravno mislio i na hrvatsku kraljevinu). Zatim je izjavio da su magnati voljni da se poslanstvom caru preda njihova rezolucija o ženskom nasljedstvu, i da u to poslanstvo budu uvršteni i članovi donje kuće. Ovaj je govor potpuno odgovarao, instrukciji što su magnati dali svome poslanstvu: »naime i mi bismo primili jednodušno glas staleža o primanju reda primogeniture u prejasnoj kući, koji je utvrđen i objavljen«. 78 ) Pošto se Szluha vratio iz gornje kuće, javio je želju magnata da bi staleži donje kuće došli u dvoranu gornje kuće, gdje bi zajednički potvrdili njihovu rezoluciju: »coniuncts votis applausivo Vivat factam conclusionem confirment«. Kad su se svi sakupili u magnatskoj dvorani, palatin Nikola Palffy i kardinal Czaky održali su govore, i izdali su deklaraciju o ženskom nasljedstvu u madžarskoj kraljevini, zatim su naglasili potrebu da se što prije pošalje caru radi rečenog ablegaciju. Staleži su dali sebi oduška aplauznom riječi Vivat, koju su »extraordinaria voce et clamore« tri puta ponovili i time završili prvo svoje zasjedanje. Značajno je napomenuti što Turba navodi da je palatin na magnatskom zasjedanju poslije Czakyevog govora zapitao sve prisutne da li tko želi još nešto reći. No sa svih je strana odgovoreno da je to suvišno. Da nije nitko protuslovio ovim zaključcima dokazuje nuncijatura u Beču svojim pismom 4. jula upućenim mletačkom duždu, gdje se uistinu ne može nazrijeti bilo kakav lični interes kao što bi to bilo sa strane Madžarske. 79 ) Pismo Mannagettino od 30. juna upućeno Teodoru von Imbfen-u ne kazuje nam drukčije, jer se navodi da je jednoglasno, javno primljen ženski nasljedni red, koji će vrijediti za svetu krunu i za kraljevine i provincije koje su joj podložne i privezane. 8 ") Međutim 6. jula bilo je drugo zajedničko zasjedanje obih kuća gdje je najprije kardinal Czaky iznio referat u kojem izjavljuje da je izvršio svoju zadaću s drugim poslanicima kad je obavijestio 3. jula cara u Beču o zaključku prvog zasjedanja do 30. juna, kojeg je car primio. Sadržaj oferta bio je isti što se skaJupio 25. juna na palatinalnoj konferenciji. Među ovim poslanstvom bili su od strane hrvatskog kraljevstva Nikola Malenić i Juraj Czindery, poslanici hrv. sabora. No tu su bili i grof Ivan Palffy, ban kraljevine Hrvatske i grof Ivan Draskovic. Zatim je barun Ivan Szentivani obavijestio sve prisutne da su i oni poslanici županija, koji nisu mogli prisustvovati deklaraciji o ženskom nasljednom redu u Madžarskoj. 78 ) Protokol gornje kuće. Turba op. cit. p. 176. 7B ) Turba op. cit. 179. 80 ) Turba op. cit. 176.
