VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 83

m skom, ostala je luka dopitana kr. komori. Isto je bilo s lukama u Crikvenici, Bakru i Selcima. Prigodom ovih procjena zastupao je Adama Zrinskoga Ivan Vitnyedy, glasoviti šopronjski odvjetnik. Udova Zrinskoga, glavna štitnica — »tutrix et curatrix« maloga svoga sina Adama, mnogo je boravila u Vrbovcu. Možemo reći tamo je ona neprestance boravila, od kako je napustila Čakovac i Draškovićevu kuću u Varaždinu. Ona je 6. juna 1673. podijelila sloboštine nekim vlaškim i hrvatskim slobodnjacima grada Vrbovca.

13

) God. 1676.—79. nalazimo Adama Zrinskoga na bečkom sveučilištu. Tu je g. 1676. u matici sveučilišta upisan »Adamus cornes a Zrin Viennensis. Poeta« (Adam grof Zrinski bečanin, Poeta.) a u maticu »gentis hungaricae«: »illustrissimus dominus Adamus cornes a Zrinio, sacratissimae caesareo regiaeque maiestatis agazonum regalium per hungariam magister. Logioes auditor dedit

...« (Presvijetli grof Adam grof Zrinski posvećenog ces. i kralj, veličanstva meštar konjušnika u Ugarskoj. Slušatelj logike dao je.

..). Taksa koju je dao nije upisana.

14

) 24. marta poslije podne predložio je na raspravu (disputaciju) 45 pravnih teza (assertationes, theses) »De tutela te cura«. Ta se je javna disputacija obavila pod pokroviteljstvom kralja Leopolda L, po pri voljenju rektora, dekana i seniora sveučilišta. Pretsjedao Gjuro Wohiniz, doktor obojega prava. Disputa obavljena je u auditoriju sveučilišta. Kad je disputa dovršena, ustao je kr. kancelar Ivan Pavao Hoher, te je Zrinskoga sjajnim i pohvalnim govorom pozdravio, objesivši mu o vrat od kralja priznanje, zlatni lanac is medaljom, na kojoj bijaše lik kralja. Istaknuo je, kako je kralj sam dočuo za njegove vrline i učenost njegovu te je milostivo primio njemu posvećene teze, pak ga je i zato onamo poslao, da ga uresi zlatnim lancem. Tim ga lancem hoće što više privezati uz kralja, te ga je očinski opominjao na skromnost, pokornost i odanost prema Bogu i kralju, a da bude prijatan prema ravnom sebi a ljubažljiv prema nižima. Hocher dakako proglašuje ga sinom Magjara, a majke Njemice — u kojem su se sljubile sve vrline »dviju najhrabrijih i najratobornijih naroda«. U njemu struji krv Magjara! i Njemaca!, za to je jednomu i drugomu narodu mio i drag! Tako su mladiću zatirali osjećaj i ljubav prema pravoj njegovoj narodnosti. Te teze Zrinskoga odštampane su g. 1679. u Beču u tiskari Ivana van Ghelena, sveučilišnoga tiskara. Naslov je: »Disputatio / juridica / sev / assertiones / de / tutela et cura. / Universum pupillorum et minorum / tutorum atquae curatorum materiam / dogmatis / moralibus, 13

) Arkiv za jugosl. povj. VIII. 228. ") Matrikula bečke univerze sv. VII. fol. 53.