VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 71
71 licu, koju prizidaše sjeveroistočnoj kuli. Prema tomu ne izgleda, da je tvrdu barun Krsto Ungnad htio da proda zbog pomanjkanja novaca. Već po samom inventaru odmah je jasno, da tvrđa, odnosno još više njena ponutrica nije bila naročito bogato ili udobno namještena te da je pokućstvo bilo dosta primitivno. Vidi se, da su mnoge stvari izrađene iz mekanoga drva, ali te služe u kuhinji, smočnicama i družinskoj sobi. dok je u gospodarovim sobama iz tvrdoga drva izrađeno pokućstvo. Najviše ima stolova, stolica te klupa, a izričito se spominje tek jedan krevet. Ističem, da je zapisan »ain Padwasz«, dakle gospoda mislila su, nešto ipak, i na čistoću svoga tijela! Navodi se i mnogo pokvarenih i polupanih stvari, što svjedoči, da se nijesu do toga vremena mnogo trsili oko popravaka i nabavljanja novih predmeta. Ta, i vrata su u očajnom stanju, ne vrijede ništa, sve je razlupano, a i oružja je razmjerno vrlo malo. Nešto bolje je s gospodarskim predmetima, premda i tamo ima dosta neupotrebivih stvari. Gospodarstvo odbacuje prilično sijena i žita, a podosta i vina, koje se nema izručiti kupcima, nego će ga zadržati dosadašnji gospodar. Tko je, uostalom., u Hrvatskoj i vidio prodavati vino! Jedno novo vino zovu »horvaček«, dakle hrvatsko vino, drugo nazivaju »šoštar«, a treće »barbirček«, kako ga, valjda, zvahu Varaždinci. Moglo bi se skoro i pogoditi, zašto se jedno zvalo »šoštar«, a drugo »barbirček«. Sigurno, da su ga tako trošili šoštari odnosno brijači, a bit će, da je ovo posljednje moralo biti bolje i skuplje, jer su brijači bili vrlo ugledni i imućni majstori, koji su mogli platiti skuplje vino od majstora šoštara. Kolikogod su cehovi držali zajedno, ipak bijaše između njih velikih razlika, što se i u tom slučaju očituje. Nadalje se u inventaru spominje i varaždinsko vedro, koje da drži 22 pinta vina. Interesantna je i mjera za žito, koju isti spis zove »Torwenncka« — drvenka, kako je, još i danas, zovu u Varaždinu 1 u cijelom Hrvatskom Zagorju. Što se tiče gospodarstva, ono je osrednje veličine, jer oranica svega ima 550 jutara. I kasnije nije se to imanje gotovo ništa povećalo, kako znademo iz poratnih vremena. Začudo, ne spominju nikako šume ni vinograde, premda ih nasljednici grofova Erdödy imađahu, ai djelomično imaju i danas. Mlinovi također nijesu u osobitom stanju, a navode se: 2 na Dravi (an der Traa beim Urfar), dakle kod starog prevoza, 1 na Plitvici (ain pachmüll an der Plitowiz) te 2 ruševna u blizini grada. Na »marofu«, koji se nalazi u predgrađu 2 ) stoje veliki stogovi sijena na otvorenom prostoru, tamo je pospremljeno i zelje, dok je žito u samom 2 ) Taj marof bijaše sigurno ona stara zgrada u Ptujskoj ulici iza kipa sv. Trojstva, koja stoji još i danas, dakako, na starogradskom zemljištu.
