VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)
Strana - 17
17 ostaje drugo nego da se utecemo paleografskim i diplomatičkim sredstvima eda ustanovimo točnu godinu postanka povelje, jer u tom slučaju paleografija i diplomatika imaju prvu riječ. Tako je i s našim poveljama. Obadvije su bez pečata, pa će stoga imati glavnu riječ: paleografija i diplomatika. Pogledajmo sad kakav nam karakter pisma pokazuje paleografija za vrijeme Inocencija IV. — Tad je još uvijek na snazi gotička minuskula koja naginje nešto na kurzivu — uglovitost je svedena na minimum i slova iste riječi zbijaju se sve većma jedno uz drugo. Ipak, osim značajnih ct, st, jasno su odijeljena. Nad i podcrtni potezi kod slova: s, f, b, h, l, p i g ističu se znatno nad srednjom crtom. Karolinško veliko A upotrebljava se u tekstu i datiranju. Kratice su brojne, a za Inocencija IV. već se počimlju skraćivarti i plurali prvog lica na mus i mar, samo rijetko kad se pokraćuje ono toli značajno mandamus. U litteris cum filo serico nadcrtni potezi jako su produženi i iscifrani krivuljama u gornjem dijelu, nalik na zmijice; pojedina slova brižno su odijeljena jedno od drugog. U formuli sait, et aplicam ben. veznik et se čitav ispisuje, i to obim vrstama povelja. Obe naše povelje odaju nešto kasniju dob. Pogledajmo sad nešto pobliže povelju koju Smičiklas donaša pod br. 198, a datira dne 25 — III — 1244. Ovdje možemo odmah da vidimo kako su se nadcrtni potezi slova b, h, 1, s, f i d znatno skratili, a kraj ovoga duktus je brži naginjući jako kurzivi. Prvo bi ovo već uzeo za oznaku kasnije dobi, svakako tamo iza 1250. god. 15 ) Za Inocentija IV. rekli smo da su slova međusobno odijeljena, a ovdje nalazimo redovito spojke: ta, re, pe, te, en, on, što pokazuje već neki jači korak ka kurzivi, koji se pokazuje tek iza 60-tih godina XIII. vijeka. Ovih godina iščezava karolinško veliko A, koje se nalazi tek u datiranju, kao što to tačno nalazimo kod naših povelja. K poznijim oznakama možemo nabrojiti i još et, koje se barem za prvih godina vladanja Inocentija IV. nije skraćivalo, sad se zamjenjuje jednom kraticom nalik na broj 7, te kraticu mandamus, gdje otpada us. Ovim dokazima nijesmo priveli pitanje k završnom stadiju. Mi smo tek mogli da ustvrdimo vjerojatnost postanka povelje iza god. 1260. Kad bi imali pri ruci mnoštvo faksimila papinskih povelja usporedbom pisma uspjelo bi nam približno označiti godinu postanka. No, nama toga ne treba, jer imamo drugih sredstava da dođemo do željenog rezultata. U gornjoj povelji, na rubu nalazimo zabilježeno p bene +. Diekamp je našao da je to oznaka nekog notara ili revizora koji se sa svojim potpi1B ) Prou, 1. c.
