VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 180

180 ali nije to moglo započeti u Ugarskoj, zbog pomanjkanja stručnjaka, odredjeno je najprije mapiranje Hrvatske i Slavonije, koje su imali provoditi »vojni arhitekti«. U prvom su se redu imali snimiti nacrti terena, a uz to sastaviti točni opisi varoši, trgovišta, sela, gradova, kuća, salaša, župa, mlinova itd. sa naznakom njihovih medjusobnih udaljenosti, kao i popis stoke, tako, da ova »nova geografska mapa« bude služila svim službenim potrebama. Hrvatsko nam jes. vijeće saopćilo je 8. okt. i. g. tu naredbu svim županijama i gradovima. (Acta Cons. Croat. 1768. A. 89. 107, octob. 41. u držav. arkivu u Zagrebu). E. L. TRADICIJA O POGIBIJI NIKOLE ZRINSKOGA U MEDJUMURJU Kada sam se 90-tih godina p. v. zanimao specijalno za povijest reformacije medju Hrvatima, sabrao sam kod svog učenika Matije Videc iz Gornjeg Mihaljevca kraj Čakovca u Medjumurju te od V. Žganeca tada bogoslova iz Vratišinca u gornjem Medjumurju, nekoliko narodnih pripovijesti o Martinu Luteru i protestantima u Medjumurju, koje sam priopćio u svojoj radnji: Povijest reformacije i protureformacije u Varaždinu i susjednoj Hrvatskoj. Varaždin, 1913. Medju pripovjestima nalazila se je i jedna o tradiciji pogibije Nikole Zrinskog Sigetskog, koju mi je takodjer priopćio spomenuti Matija Videc, sada činovnik policije u Zagrebu, koju sada u cijelosti priopćujem kao prilog narodne tradicije o Nikoli Zrinskome Sigetskome. Gda je Ludevit kral pozval Zrinskoga na pomoć proti Turčinom, dišel je Zrinski vu Siget varoš, da tam počaka Turčine. Kad su Tur čini došli sa strašno puno soldatov k Siget varošu, šteli su oni najpredi podkupiti Zrinskoga, da im preda varoš. Zrinski, jer je štel održati reč, koju je obečal Ludevitu, neje se dal podkupiti. Turčini razsrdjeni su strašno počeli navalivati na varoš. Za dugo cajta je Zrinski opazil, da budu Turčini celi varoš razrušili. Rekel je on onim, koji su bili š njim, da budu navalili vun. Po noči, kad je drugoga dneva štel Zrinski navaliti, najenput je vu hiži Zrinskoga postalo svetio. Zrinski se nato prebudi i kad je videl da je svetio, u prvi mah je mislil, da su već Turčini tijam vu njegovu hižo došli, i zgrabi za sablu. Kad je malko sve pregledal opazi da nije tak, kak si je on mislil, več opazi na svojoj kapi jedno pismo. Ovo je pismo donesel angel, koji se ne videl. Kad je Zrini ov list pročital, a to je več bilo ujutro, postal je strašno zburkan te se obleče vu najlepše svoje haline. Kad je izišel vun, več je našel sve svoje ljude pripravne za boj. On se lepo sa svimi obatrivi (obodri), črez vrata pusti zadnji štuk i navali sa svojima i svi su tam junački poginuli. O sigetskom junaku. Dr. Franjo Bučar