VJESNIK 7. (ZAGREB, 1937.)

Strana - 171

171 ima 110 katoličkih kuća, u Bušetini 68, u Turanovcu 46, u Bazijama 40, u Dugomselu 44, u Budrovcu 21, u Rušanima 33, u Brezovici 23, u Gradini 45, u Baćevcu 37, a u Suhompolju 13. U svim ovim selima ne postoje žitelji drugih vjerospovijesti. Naprotiv se u Detkovcu uz 11 katoličkih nalazi i 6 »šizmatičkih« (pravoslavnih) kuća. Cijela župa virovitička broji 891 katoličku kuću, pa ipak nema ni jednoga javnoga grješnika, koji bi služio na smutnju. Narod se ne tuži na upravitelja župe, a niti ovaj ne iznosi pred kanonikom nikakve poteškoće protiv naroda. U opsegu virovitičke župe ne postoji bolnica, a niti fundus (gradilište) za bolnicu. Franjevci su u svojoj crkvi uredili 2 bratovštine; jedna je sv. Franje Serafinskoga, a druga bi. djevice Marije (škapularna). Virovitica ima 5 križeva, od kojih se prvi nalazi blizu franjevačkoga samostana, drugi na putu iz Virovitice prema Gjurgjevcu, treći na putu prema Bazijama, četvrti na putu prema Turanovcu, a peti prema vinogradima.

4

) U Viroviticu je 18. lipnja 1777. u 9 sati prije podne došao zagrebački biskup Josip Galjuf, koga su dopratili: 1. barun Josip Vernek, biskup sardicenski te arhidjakon od Gvešća i Siče; 2. Antun Mandić, biskupov kanonik a latere; 3. Nikola Dolovac, zagrebački kanonik i apostolski protonotar; 4. Juraj Jambreković, prebendar zagrebačke stolne crkve i podjedno kanonik lektor kaptola čazmanskoga; napokon 5. zagrebački prebendari Juraj Sladović i Petar Rebrović. Biskup je sutradan 19. lipnja počeo dijeliti svetu potvrdu, što je nastavio takodjer 20. i 21. lipnja. U nedjelju 22. lipnja započeo je biskup već u 5 sati u jutro posvećivati novu franjevačku crkvu. On je taj posao obavljao puna 4 sata. Posvećen je samo glavni oltar sv. Roka, te oba pobočna oltara sv. Ane i bi. djevice Marije u svetištu crkve. U kamene ovih oltara postavljene su moći (relikvije, čestice kosti) svetih mučenika: Krescencija, Fulgencija i Modesta. U 9 sati prije podne održao je biskup Galjuf prisutnom narodu kratku propovijed, u kojoj je protumačio čin posvete crkve. Iza toga je biskup Galjuf odslužio svečanu (pjevanu) sv. misu, a zatim je nastavio krizmati, što je potrajalo do 2 sata poslije podne. Svi su prisutni ljudi s udivljenjem promatrali, kako biskup — premda već starac od 60 godina — revno i ustrajno — punih 9 sati — vrši tešku svoju zadaću. Tečajem sva 4 dana primilo je svetu potvrdu blizu 5000 osoba iz virovitičke i susjednih župa.

6

) U Viroviticu je 12. svibnja 1783. došao zagrebački kanonik Josip Taisperger, da kao vaškanski arhidjakon obavi kanonsku vizitaciju. Iz njegova izvještaja, što ga je podnio zagrebačkomu biskupu Josipu Galjuf u, doznajemo ovo: Franjevci upravljaju župom sv. Roka počevši od g. 1684,, kada su Turci istjerani iz Virovitice. Crkva sv. Roka nije formalno župna, nego vlasništvo franjevačkoga samostana. Ta je crkva 21 hvat duga, a 6 hvati široka u tijelu, odnosno 5 hvati i 4 stope u svetištu. Dostojno je pobijeljena iznutra i izvana, a popodjena je četverouglastim kamenom bijele i crne boje. Nad cijelom je crkvom zidani svod, a krov je pokriven dobrim crijepom. Uopće se može reći, da je cijela ta zgrada u valjanom stanju i bez ikakve pogrješke. Župna crkva ima 10 prozora, od kojih 5 gledaju na jug, 1 na zapad, a 4 na sjever, gdje je franjevački samostan. Prozori su osigurani željeznim gatricama. U sredini sjeverne stijene nalazi se drvena propovjedaonica, koja je lijepo izradjena 4

) Dijecezanski arkiv u Zagrebu: »Liber canonicarum visitationum archidiaconatuum de Guescha et Szincze«, strane 150—163.) 5

) Dijecezanski arkiv u Zagrebu: »Archidiaconatus Vaška an. 1783—1812.,« strana 216,